[preuzeto s engleskog – Hvala FB Karadayi for English Spekaers: Jane Darcy, Lauri i Nadine]
[prijevod na hrvatski za Karadayi FB stranicu: Mirna Strinić, Antifib Insan i Emily Monty]
[preuzeto s engleskog – Hvala FB Karadayi for English Spekaers: Jane Darcy, Lauri i Nadine]
[prijevod na hrvatski za Karadayi FB stranicu: Mirna Strinić, Antifib Insan i Emily Monty]
Mahir, Feride i Jasin
Feride: Neću više pitati. Ili ćete mi odgovoriti ili ću sve vaše zamisli oko vašeg oca slušati samo u sudnici. Do sada, tokom istrage ovog slučaja, nisam od nikoga dobivala nikakvu pomoć. Ali, mi znamo bolje. Turgut će, sve dok radi na sudu, biti korak ispred nas, a ima i svu moć podzemlja iza sebe. Stoga trebamo pomoći jedni drugima.
Jasin: Potpuno ste upravu, gospođice sutkinjo.
Feride: Sada ću vas pitati posljednji put i čekat ću odgovor. Jesmo li tim ili ne? Ponovo nisam upravu. Trebala sam pretpostaviti da ćete uraditi ovo. Nakon svega, vi ste ipak čvrst momak. Bilo bi posebno teško za vas tražiti pomoć jedne žene, zar ne gospodine Mahire?
Mahir: Niti sam žilav momak, niti neprikladan. To je samo ono što vi vidite u meni, vaša visosti.
Feride: Ako to nije u pitanju, onda je vaša čast za vas važnija nego vaš otac.
Mahir: Zapravo, vaša vas je čast natjerala da kažete ovo, gospođo sutkinjo. Ono što nazivate prošlost nije samo ono što se dogodilo između dvoje ljudi. Ne ocjenjujem ni vas, a ni ono što ste objasnili. Nisam čovjek bez integriteta (vrline, pravde). Da je moj ponos jedini problem, ja vas ne bih slušao.
Feride: Je li tako? A šta je tačno vaš problem? Recite nam da znamo.
Mahir: Vaš život, gospođo sutkinjo. Brinem se za njega i cijenim ga više nego vi. Vi ste najbliži tom nečasnom tužitelju. Na nišanu ste svakog momenta. Baš kao Bahar. Posebno ako Turgut sazna da znate da je on Javer, postat ćete njegova meta. Ovaj nečasni čovjek nije se bojao Boga i potpuno je ostao bez čovječnosti. On širi smrt, a da ni ne trepne. Kako da vam kažem da istražujemo skupa dok ste mu tako blizu?
Feride: Možete to slobodno reći jer Turgut neće saznati. Baš kao što je igrao svoju igru do sada, a mi nismo imali pojma, tako ćemo i mi od sada. Sve dok ga ne uhvatimo.
Mahir: Nemoguće, gospođo Feride. Znam da bi sudac trebao da izbjegne takve metode. Naučio sam to od vas. Vi pripadate sudnici, a ne ulici.
Feride: Je li? Čudi me da to kažete. Budući da ste do nedavno branili upravo suprotni stav. Hoću li naučiti kako primijeniti specifičnosti rada kao sudac od vas, gospodine Mahire?
Mahir: Ne daj Bože, to je linija koju ja ne mogu preći. Ali, ima nešto što ne razumijem. Izgorjet ćete ako mi se približite. Čak ćete možda i svoj posao izgubiti. I vaš odnos sa porodicom. Zašto onda takva upornost? Jasin će vam prenijeti sve što saznamo. Nema potrebe da smo tim. Dovoljno je da smo na istoj strani pravde.
Feride: Shvatam vas. Ako želite, možete biti dio tima ili ne. Neću odustati od ovog slučaja. I nemam namjeru samo sjediti u sudu i čekati. Zar ne razumijete da vi i ja i što god da smo proživjeli sada nije važno? Morate sve ostaviti po strani. To je potrebno da bih riješila ovaj slučaj i spasila vašeg oca. To je sada pitanje časti za mene. Bahar, gospođa Kader, vaša sestra, brat Sulejman i mnogo drugih nevinih ljudi… moram biti sigurna da niko nije umro uzalud. Dugujem to i sebi i bratu Sulejmanu. Umjesto da hodamo različitim putevima da bismo postigli isti cilj, možemo se ujediniti i postati još jači. I vi se ne možete približiti Turgutu ili Seri. Oni nikada neće sumnjati u mene. Vidite, da nisam otišla njihovoj kući večeras ne bismo saznali za dugme. To je razlog zbog čega ne trebam ja vas, nego vi mene. Prije nego što konačno odlučite i o tome razmislite, gospodine Mahire!
Jasin: Jako dobro, brate. Da li se tako odbacuje prilika koja dođe sama od sebe? Tako treba! Gospođo Feride! Gospođo Feride, oprostite Mahiru, izvinjavam se u njegovo ime. Malo je uzrujan iz poznatih razloga. Ponekad je jako teško prihvatiti neke stvari.
Feride: Jasine, čekam na vijesti od vas. Ako pristane i prihvati moju pomoć, kazat ćete mi. A ako je njegov odgovor „ne“, onda me, molim vas, redovito obavještavajte kako napredujete. To ne molim kao sutkinja Feride, tražim to kao Feride.
Jasin: Ne brinite, da li je Mahir dio tima ili ne, ja ću raditi sa vama.
Feride: Hvala. Laku noć.
Jasin: I vama. Otišla je. Izgleda da je malo uznemirena, i možda je barem malo upravu. Sada, na kraju dana, ne možeš to zanijekati. Tvrdoglavost nema vrijednosti ovdje.
Mahir: Shvatio sam, Jasine! Ne pretjeruj.
Jasin: Dobro, kako ćemo pronaći to dugme?
Mahir: Da je bilo u kući, Turgut bi ga već pronašao. A to znači da je negdje drugo.
Jasin: Recimo da imate nešto dragocjeno i da ga morate sakriti od sviju…
Mahir: Ili ćeš to imati uvijek kod sebe ili ćeš ga staviti u trezor.
Jasin: Naravno, sef u banci! Ako je u banci, niko ga neće moći pronaći, i ako ne ideš sam, niko to ne može uzeti. Najsigurnije mjesto! Ali, ako ga niko drugi ne može uzeti, znači da ne možemo ni mi.
Mahir: A i bankovni zapisi nisu lako pristupni.
Jasin: Tačno, ali mogu da saznam. Saznat ću da li ima bankovni sef ili ne. Ali, bit će nemoguće otvoriti ga.
Mahir: Saznaj, a ja ću ga otvoriti.
Jasin: Počet ću sutra ujutro, brate. Pogledat ću u poslovnicama banaka koje su joj najbliže. I zamolit ću Kemala za pomoć.
Mahir: Ali, Sera nije glupa. Sama je došla i dala Feride svoj iskaz. Protiv Turguta igrala je na pobjedničku kartu i dobila. Ima odriješene ruke, a očito poznaje Turguta jako dobro. To znači da ga neće staviti u banku gdje se lako može naći.
Jasin: Onda ćemo istraživati nekoliko dana.
Mahir: Prvo, neće ga staviti na svoje ime. Pogledaj da nije upotrijebila djevojačko prezime, njeno prezime iz prvog braka, a ima i kćerku, možda ga je otvorila na njezino ime.
Jasin: Dobro, brate, provjerit ću sve mogućnosti, nadam se, da ćemo to brzo razriješiti.
Mahir: Moramo da uradimo sve što se može da pronađemo dugme prije Turguta.
Jasin: Ne brini… Ah, Mahire, mislim da bih trebao šutjeti i ne pitati, ali ne ide. Primio si na znanje ono što je Feride rekla? Nećeš primjeniti svoju svima poznatu tvrdoglavost, je li, Mahir Kara?
Momak: Ko je glavni ovdje?
Jasin: Ja sam… Šta se dogodilo?
Momak: Tražimo Nedždeta, Baruta Nedždeta.
Jasin: Nedždet nije ovdje. Šta se dešava?
Momak: Brat Daljan je izašao jer je pomilovan.
Jasin: To je dobro. Čestitam.
Momak: Ima nekih stvari koje treba da sredi sa Nedždetom i on ga želi odmah vidjeti.
Mahir: Gdje je brat Daljan?
Momak: Na svom mjestu, u kockarnici.
Mahir: Posjetit ću ga.
Momak: Dođi, brate, mi ionako idemo tamo.
Jasin: Mahire, primi na znanje ono o čemu smo razgovarali… u vezi Feride, ok? Čekat ću da mi se javiš.
Feride i Kerime
Kerime: Feride? Jesi li to ti, moja kćeri?
Feride: Da, majko, ja sam.
Kerime: Draga moja!
Feride: Šta je to, majko? Nije mi rođendan, šta se događa?
Kerime: Nije od mene, od tvog zaručnika je… Kako je Sinan romantičan! Napravio je veliki posao. Zapravo je jako očito kako je dobar. Gospodin.
Feride: (Čita kartu) „Izvinjavam se ako sam prešao granicu, ali mi moje srce ne dozvoljava da te ostavim samu. Laku noć. Sinan.“
Kerime: Šta kaže, Feride? Ili izjavljuje svoju ljubav?
Feride: U svakom slučaju, majko, umorna sam i dobro će mi doći da se malo odmorim.
Kerime: U redu, idi i odmori se dobro, kćeri moja… ah, Feride! Zamalo da zaboravim! Uzmi slobodan dan ovu srijedu. Tvoja buduća porodica dolazi, pozvala sam ih na doručak.
Feride: Majko, zašto si ih zvala tokom radne sedmice? Imam posla.
Kerime: Gospođa Sevim će ići u inostranstvo da se sretne sa gospodinom Četinom i moramo se vidjeti prije nego što ode. Uzet ćeš slobodan dan i to je to. Sud neće propasti bez tebe. Odmori se od posla. Ne možeš se smiriti zbog tuđih problema koji te okupiraju. A sad ćeš izgubiti ono što moraš.
Feride: Majko, molim te!
Kerime: Ne usuđuj se! Ne usuđuj se, Feride, to je neprikladno. Ako ne sada, morat ćemo to uraditi neki drugi put. Uzet ćeš dozvolu ili šta god, ali sjedit ćeš ovdje za tim stolom za doručak!
Feride: Majko, zašto si me stavila u ovaj položaj, a da me nisi ni pitala?
Kerime: Kao da je strankinja! Postat ćete porodica i ona je majka tvog budućeg muža… To je to! … Mlada damo, zaboravila si čokoladu.
Mahir i Daljan
Daljan priča da su se i gosti promijenili, izgledaju siromašni i nije ni čudo što novca ima sve manje te da je dao vuku da čuva ovce. Onda Mahir dođe i oni odlaze u njegov ured.
Mahir: Čujem da tražiš Nedždeta.
Daljan: Tražim, ali ga ne mogu pronaći. Pretpostavljam da ima puno posla. Nazif mi je proslijedio tvoje upozorenje. Saznali smo i za Ajtenine zaruke.
Mahir: Moj otac zna?
Daljan: Djevojka je došla i rekla mu te ga pitala za blagoslov da se može vjenčati… Uništio je sistem koji sam izgradio… Ako ga pronađem, natjerat ću ga da zaboravi na majčino mlijeko.
Mahir: Brate Daljane, ovaj Nedždet je prljaviji nego što mislimo. Počevši od pljačke u trgovačkom centru do pucanja na mene, on je iza svega toga.
Daljan: I, kažeš da ga ubijem?
Mahir: On je samo pijun… ništa osim sjene iza koje se kriju ostali ljudi. Ako ga se riješimo sada, onda nećemo nikada biti u stanju da pohvatamo one koji sve to kontroliraju.
Daljan: I, kažeš da ga ostavim na miru?
Mahir: Kažem da trebamo biti strpljivi.
Daljan: Ako bi mi neko drugi osim tebe davao savjete, bio bi već mrtav. Ali, tvoj položaj i tvoje razmišljanje su različiti. Posve se oslanjam na tebe. Ako tako kažeš, tako će i biti. Ali, dozvoli da ga malo ukorim. To će me barem malo smiriti, barem ću ga natjerati da plati što je sve pretvorio u močvaru.
Mahir: U redu, brate. Ali, kad dođe vrijeme ja ću stati pred njega.
Nedždet, Jilan i Turgut
Jilan: Isporučili smo i sve je ok, je li, Barute?
Nedždet: To je tek početak, možda sam ja dobar znak.
Jilan: Hodao sam k'o po jajima pitajući se da li će pošiljka biti isporučena kako treba, ali sada sam sretan jer je sve gotovo. Idemo kod mene na piće u čast ovoga.
Nedždet: Pit ćemo, pit ćemo, a ti mi možeš objasniti za koga je ova pošiljka oružja. Ne gledaj me tako, kod mene neće upaliti ako kažeš da ne znaš.
Jilan: U ovom životu, dobro je znati dovoljno, a ne previše, brate moj. Svaki podatak koji saznaš iz svoje znatiželje, bit će breme na tvojim plećima. I štetno po tvoj život. To je razlog zbog kojeg ćeš uraditi svoj posao, uzeti svoj novac i uživati... (beep) (tada im vozač kaže da su upali u zasjedu).
Nedždet: Ko je ovo?
Jasin: Sad ćemo saznati. Oooo, gospodine tužitelju, kakva čast? U zadnji čas si promijenio put, ne pojavljuješ se, a povrh toga, pripremiš nam zasjedu. Šta se dešava?
Turgut: To znači da i ja znam nešto.
Nedždet: Da li bi podijelio sa nama, da i mi znamo u što se upuštamo, je li tako, brate Jilane?
Turgut: Taj automobil koji je potonuo u vodu, za vaš pileći mozak, bio je beznačajan incident, a ustvari nije.
Jilan: Kako to?
Turgut: Ljudima iz biroa pošiljka je bila sumnjiva i pratili su je. Promijenio sam mjesto isporuke da ih se riješimo. Postupali ste bez da iko bude ozlijeđen, kao da ste (i provuče ruku kroz kosu)…
Jilan: Šta mogu da kažem? Vaš nos jako dobro njuši, Bogu hvala.
Turgut: Nije to samo stvar njuha, Jilane. Potrebno je iskustvo, poznavanje i inteligencija. I zato ja naređujem, a vi radite. Ukratko, svaki dobar posao treba nagraditi. Kaži jednome od tvojih ljudi da otvori gepek... pitam se šta će izaći! Jeste li vidjeli? Jesi li ikada vidio toliko novca na jednom mjestu, Nedždete? Usput, Gospodin (kodno ime za Feridinog oca) me je zamolio da vam zahvalim u njegovo ime.
Nedždet: Hvala. Ako uhvatiš vremena, predstavi nas i mi ćemo biti počašćeni da se sretnemo sa njim.
Turgut: Kad dođe pravo vrijeme, Nedždete, kad dođe pravo vrijeme.
Mahir i Daljan
Daljan: Poznaješ svog oca bolje od mene. Rekao sam mu da dođe i izađe van na jednu noć i uzet ću te sa sobom. Vidjet ćeš ženu i porodicu i vratit ćeš se ujutro. Ali, ne, jednom je već probao, onu noć kada je mislio da mu je unuk bolestan. Rekao je da to neće više napraviti, neće više nikoga izložiti opasnosti.
Mahir: Neće.
Daljan: Ostaviti ga tamo i izaći jako me je dotuklo, Mahire. Osjećam se bespomoćan, kao da imam kamen na srcu… Ovdje…
Mahir: Nema više nikoga u njegovoj ćeliji?
Daljan: Nema nikoga osim Nazifa. Dva dana sam odugovlačio, a onda je primjetio i natjerao me van.
Mahir: Brate, vrata se ne otvaraju samo u jednu smjeru?
Daljan: I?
Mahir: Kažem, da li se vrata otvaraju samo za vani?
Nazif i Mahir
Nazif: Jesi li se izgubio? Šta tražiš na ovome hladnom mjestu? Iza ova četiri zida? Ono što nosiš u ustima, to je od kruha koji sam pojeo jutros. Kada se rastužim zbog usamljenosti, padne sa moje strane, ali onda sam pomislio „postaješ star, Nazife, a ruke i noge ne mogu te držati više“. No, tu je srebrna podstava - to je vaš život. Ne želim ništa, Serdar, dovoljno je da me ostaviš na miru. Nemaš ništa drugo da se zabavljaš? Nemoj prekidati moje samotno vrijeme, mi ne odgovaramo jedan drugome.
Serdar: Ne, ovaj put si mnogo sretniji. Ja ću smiriti tvoju usamljenost.
Nazif: Sine moj!!
Mahir: Tata!
Nazif: Kako si došao? Nemoj da se usudiš da mi kažeš da su te uhapsili.
Mahir: Ne, oče, brat Daljan mi je pomogao sa ovim željeznim vratima. Bit ću sa tobom do jutra.
Nazif: Onda je to dan za slavljenje. Sretan sam kao da su me pomilovali. Dođi…
Mahir: Prije nekog vremena rekao si da ne želiš ništa. Ali, Nazif Kara kojeg ja znam, neće odbiti „Kazan Debi“.
Nazif: Čitaš mi misli, Mahire. Želio sam to, ne pitaj.
Mahir: Uživaj, tata.
Feride i Melih
Feride se prisjeća Mahira koji joj kaže kako je od nje naučio da svako treba da zna svoje mjesto i status, da treba stati iza riječi koje da… i Melih pokuca….
Feride: Uđi.
Melih: Imaš li vremena?
Feride: Naravno, dođi… Da li si dobro, Melih? Da li se Nisat nešto loše dogodilo?
Mahir: Ne, ona je dobro. Naravno, žali se ona, ali upravu je. Odrasta, a kad mene nema, ponaša se baš kao i njena tetka. Zahvalan sam njenoj nani, ona se brine o njoj sasvim dobro.
Feride: Dobro, u čemu je onda problem?
Melih: Ti si problem, sestro. Vidim da nemaš pojma šta se dešava. Majka, otac i gospođa Senem, čuo sam ih kako razgovaraju. Porodični sastanak. Žele da se udaš za Sinana za mjesec ili dva najviše!
Feride: Šta???
Nazif i Mahir
Mahir: Tata, ovaj nečasni čovjek ne zaslužuje da živi i da se šeta uokolo na sudu.
Nazif: Ne možeš pobjeći ni od nepravde ni od pravde. Doći će trenutak kada će oni koji ih smatraju odgovornima stati pred njih, ali kad će se to dogoditi? Samo Bog zna!
Mahir: Uskoro, oče, uskoro. Samo da dokažemo da je počinio zločin, sve ostalo će doći. Jedno za drugim. Nije njegov jedini grijeh to što je počinio zločin, uz to još surađuje sa mafijom u krijumčarenju oružja.
Nazif: Tako, gospodin tužilac ne radi sam.
Mahir: Izgleda tako… iza sebe ima cijeli potporni sistem.
Mazif: Kad se uništi vrh, lako je doseći planinu ispod njega. Ali, neće li biti teško za tebe, Mahire, da se time baviš sasvim sam?
Mahir: Nisam sam, tata. I Feride je sa nama. Ona sve zna, i za Turguta isto. Radi sve što može, da ostane na tom slučaju. Songul će uskoro diplomirati, tata.
Nazif: Znam… moja će kći dobiti svoju diplomu. Gledaj, dovezi mi je čim diplomira, i Safije sam rekao… Rekao sam joj da ne dolazi, ali moje srce više ne može da izdrži, Mahire. Prvi dan, kad posjete budu dozvoljene, sve ih dovedi. Da ih zagrlim, pomirišem njihovu kosu…
Mahir: Dovest ću ih, tata.
Nazif: Svi su dobro, zar ne?
Mahir: Da, tata, svi su dobro.
Nazif: Ima li vijesti o Orhanu?
Mahir: Pronaći ću ga, ne brini. Uhvatit ću ga za uši i dovesti tebi.
Nazif: Mahire, kako si ti? Vidim bol u tvojim očima, ne treba ni pitati? Lako se može pročitati na tvome licu.
Feride i Melih
Melih: Mrzim da ti to kažem, ali rekao sam ti da ne nastavljaš sa ovim zarukama, sestro. Ali, znaš, Mehmet Saim Sadoglu kojeg ja znam, nikad se neće predomisliti. Moli da se pojavi problem na Sinanovi strani.
Feride: Sinan ne želi da se vjenča sa mnom, samo mi pomaže. Kada kažem da je gotovo, bit će gotovo. Kada jednom stanem ispred odbora, sve će se završiti.
Melih: Sestro, ja ovom momku, Sinanu, ne vjerujem. I po mom mišljenju, ni ti mu ne smiješ vjerovati. Taj čovjek je vrlo tajnovit, baš kao tajna koja se krije iza ogledala. Mislim da ne trebaš čekati odbor, idi i reci tati istinu.
Feride: Ne mogu to učiniti.
Melih: Onda se vidimo na vjenčanju, sestro.
Feride: Melih, Melih, molim te, ne idi. Posve sam sama, čak i tvoj glas zvuči uzrujano sa mnom. Molim te, ne napuštaj me ponovo i ne idi baš kada se led između nas počeo topiti.
Melih: Moja draga seko. Iznenađuješ me. Ti si bila savršena u toj porodici. I sada iza sebe ostavljaš desetke gubitaka kako bi prikrila zločin. Ponekad pomislim kako bi bilo najbolje da nikada nisi dobila slučaj Nazifa Kare...
Feride: Ja ne mislim tako, Melih, jer sam se kroz ovaj slučaj naučila šta je to život. Naučila sam da me meni bliska osoba može jako lako ubosti u leđa. Ta moć uništava nedužne. I naučila sam da je ono što piše u knjigama sasvim drukčije od onog što se dešava na ulicama. Ko je u pravu i kakav je zločin i šta je pravda, to sam naučila. Da nije bilo ovog slučaja, ostarila bih misleći da je ono što su nas naučili u tim knjigama istina. Zapravo, tek poslije tog slučaja sam postala sutkinja Feride. Moje slijepe oči postale su pronicljive. Upoznala sam život sa mojim umom i ljubav sa srcem. I naravno, tu je bol zbog rastanka koju sam doživjela sa Mahirom. Ne gledaj tako, neću plakati. Moram shvatiti da disanje ne pripada samo jednoj osobi, Melih. Dok je smrt ovako blizu mene, naučila sam da živi imaju veću vrijednost. Zbog toga toliko puno dugujem ovom slučaju, Melih.
Nazif i Mahir
Nazif: Sve je jasno, zar ne, Mahire? Tako se ona uplela zbog mene i tebe. Upala je u ove zaruke kako ne bi izgubila slučaj i te zaruke su samo zbog toga. Ali, doći će dan kada će se i ovaj slučaj zatvoriti i Feride će baciti ovaj prsten i tada ćete vas dvoje opet biti zajedno, i dušom i tijelom.
Mahir: Moguće ako bi se radilo o advokatu Salihu i sutkinji Feride, ali... Feride i Mahir Kara? Nemoguće! To mi je rekla gledajući me u oči. Čak i ako prevaziđem svoj ponos, ne mogu prevazići istinu. Prihvatio sam to. Gotovo je!
Nazif: Ah, Mahire, ah! Samo ako se ljubav okonča možeš to da kažeš. Ovo srce je tako tvrdoglavo da nikada ne osporava što um odluči. Kad god tvoj um pokuša eliminirati srce, ovo ovdje (pokazujući na srce) uzima samog sebe i odlazi... i odjednom ćeš shvatit da si preduboko u ovoj ljubavi koju pokušavaš tako jako odbiti. Stavi na stranu cijelu tu priču sa rastankom, ne bi mogao ostati dalje od dužine veće od dužine jednoga zrna riže. Znaš li Sabahattin Alija, Mahire?
Mahir: Darovao si mi njegovu knjigu, tata.
Nazif: Jako mi se sviđa. Ovdje je pjesma koja kaže:
(prijevod: Marko)
Godine mi poput dana prolaze
Umoran sam od odlazaka sam,
Ne misli da se ljutim na te,
Iznova ja ću voljeti tebe.
Da se drugoj i osmjehnem,
Da se od te podalje držim,
I da znadem da me ne voliš
Iznova ja ću voljeti tebe.
Da se na me strovale sve planine,
Da svi moji saputnici nestanu i odu,
Dođi, ljubljena, dođi, prijatelju,
Iznova ja ću voljeti tebe.
Srce kao da je tvoje prepolovilo,
I uvijek isto osjećalo,
Uvijek i bez prestanka,
Iznova ja ću voljeti tebe.
Raznosač novina: Vijesti, Vijesti! Mladić izboden na ispitu!
Nazif: Vrijeme je da se pozdravimo. Htio sam reći prije nego onaj mrski dođe, ali učinio nam je uslugu, pa ne mogu tako da kažem. Budimo spremni prije nego što on kaže da budemo.
Mahir: Jesi li spavao, oče?
Nazif: Jesam, nedostajao mi je san uz miris mog sina. Sreća navrati u moje snove čak i kad je u pitanju samo jedna noć. Mahire...
Mahir: Molim, oče?
Nazif: Daj ovo mom unuku, reci mu da mnogo nedostaje svome dedi, da svaku noć dolazi u moje snove i poljubi, poljubi njegovu plavu kosicu... možeš li?
Mahir (klimajući glavom): Hvala, oče.
Nazif: Nisam još gotov. Ovo je za tvoju majku, ne zaboravi je... Ovo će pristajati mojoj kćeri koja će uskoro maturirati, ako Bog da! Gledat ću je kako postaje mlada i osniva porodicu. Ovo daj Orhanu kad ga nađeš. Reci mu da zakači ključ naše kuće i nikad ne koristi drugi. Ovo daj Ilknur, za bebu Umut.
Mahir: Kad bih joj to samo mogao dati, oče. Najveća bol je to što ne mogu otići odavde sa tobom.
Nazif: Bit će, bit će i to, ako Bog da. Bit ću pored tebe prije nego što se Umut rodi...
Jesi li još tu? Ne možeš li naći svoju kuću? Nisi li otišao kući?
Songul, Safije, Ilknur, doktor
Songul: Evo doktora.
Doktor: Dobro jutro, gospodine Ilknur, kako ste?
Ilknur: Dobro jutro, dobro, hvala Bogu. Ne osjećam bolove i moj sin je dobro, šta više tražiti od Boga?
Safije: Hvala Bogu, kćeri, zašto ne bi bio u redu? Zašto ne bi bio, doktore?
Doktor: Prvo poslušajmo bebine otkucaje srca i izmjerimo krvni pritisak. Poslije toga ćemo popričati o svemu detaljno.
Ilknur: U redu.
Doktor: Hoćete li joj pomoći? Otkrijte joj stomak.
Safije: Ja ću pomoći svojoj kćeri.
Ilknur: Nije se micao danima, ali jutros sam osjetila kako se malo pomjerio.
Safije: Ako Bog da.
Ilknur: On je dobro, je li, doktore? Umut je dobro, zar ne?
Jasin, Feride, Sera, Turgut.
Feride: Dobro jutro.
Jasin: I vama. Našli ste vremena za mene u radnom vremenu, hvala vam.
Feride: Nema na čemu, rekli ste da ste nešto našli, o čemu je riječ?
Jasin: Ustvari, nismo došli do tačnog rezultata, Još uvijek istražujemo. Pričao sam sa Mahirom dugo pošto ste otišli juče. Moguće je da postoji sef u banci na Serino ime ili na ime njene rodbine.
Feride: Naravno, to je moguće. Da je bilo sakriveno kod kuće, Turgut bi ga pronašao još davno. Po mom mišljenju, Sera je mogla iznajmiti sef na tuđe ime i čuvati ga za sebe zato što se čini da se nje Turgut jako boji.
Jasin: Ustvari... možete ispitati Seru sada, gospođo sutkinjo.
Feride: Ne, to nije moguće. To nije ono što ja mislim. Mislila sam da Turguta poznajem godinama, Jasine. Nije mi se učinilo, čak ni na jednu sekundu, da bi on mogao biti ubica, ali čovjek pred nama nije prosjak. On je tužilac koji poznaje zakon i ima moć. Recimo da nagovorimo Seru da govori. Bez sumnje, on će pronaći prikladno objašnjenje za to i saznat će da mi znamo sve. Imamo mogućnost da se jednom suočimo s njim i zato trebamo ključni dokaz ili će nas ponovo pobijediti.
Jasin: Upravu ste, ne brinite, mi tražimo, naći ćemo dugme što je prije moguće i vi ćete dobiti informaciju, takođe.
Feride: Svakako, idem ili ću zakasniti. Kao što znate, i zidovi imaju uši, ne smiju nas vidjeti zajedno.
Jasin: Možete popiti čaj?
Feride: Ne, ne želim.
Jasin: Sljedeći put ćemo se vidjeti negdje drugo.
Feride: U redu, gospodine Jasine, mogu li vas još nešto zamoliti?
Jasin: Naravno, samo izvolite.
Feride: Da li Mahir zna da ste došli ovdje? Ili ćemo se opet vidjeti tajno?
Jasin: Zna.
Feride: Znači, promijenio je mišljenje?
Jasin: Dobro da ste me podsjetili, umalo sam zaboravio. Mahir kaže da se moramo vidjeti što prije. Poslat ću vam poruku.
Feride: U redu, prijatno.
Turgut: Izvinite, dobro jutro, draga Feride. Obično doručkuješ kući pa onda dođeš, mislio sam da ne voliš jaja i paradajz ovdje.
Sera: Prestani Turgute, prepadaš gospođu sutkinju. Kako si, draga Feride?
Feride: Nije me prepao, bila sam iznenađena na trenutak.
Sera: Dobro.
Feride: Otkad ste vi ovdje?
Sera: Upravo smo došli, htjeli smo kupiti sendvič, znaš da nas je sluškinja napustila, nismo imali ništa da pojedemo, ja jedva napravim nešto za Ipek.
Turgut: Draga moja Feride, jesi li ti dobro? Za kim gledaš tako? Je li za Sinanom? Nisam ga prepoznao.
Feride: Da, bili smo na čaju prije posla. Ionako ne želim zakasniti, vidimo se na poslu, zbogom.
Sera: Zbogom. Turgut? Kakva je ovo priča: mislio sam da ne voliš jaja i paradajz ovdje? Ne tiče te se šta ona jede za doručak.
Turgut: To je samo razgovor, moja ženice. Glad nas čini nervoznim. Hajde da sjedneš.
Mahir, Safije, Songul, Nazif.
Mahir: Ilknur... majko... Gdje je Ilknur?
Safije: Odveli su je na operaciju, izgubila je Umuta.
Mahir: Zašto, majko? Je li zbog Bulenta?
Safije: Ne, nije ni zbog koga. Nije suđeno. Bio je slab, znala sam to. Nije rastao, ostajao je slabašan, dragi moj Mahire. Treba mi Songul, Ilknur izvode sa operacije. Neka Nazif izađe, ne smije vidjeti majku u ovakvom stanju, bit će preplašen, neka prenoći kod Zakiye noćas.
Orhan, Nilaj
Nilaj: Dobro jutro, nisi ni probao...
Orhan: Nisam gladan.
Nilaj: Sad je soba ispunjena svježim zrakom, iako je to nebitno kada si ti kao ptica u kavezu. Zašto? Želiš li da izađemo vani? Da odemo negdje na čist zrak, na plažu možda, da gledamo plavetnilo... Mogli bi otići do šume, stabla i lišće...
Orhan: Ne želim.
Nilaj: Zašto? Očito ti je dosadno.
Orhan: Nemam snage za šetanje.
Nilaj: A ko kaže da ćemo šetati? Plus, svjež zrak je dobar za tijelo i duh. Hajde, ustaj, ne budi razmažen kao mlada, hajde...
Mahir, Nazif mlađi.
Nazif: Crni daidža, pitat ću te nešto, moj brat je postao melek zbog mene, je li?
Mahir: Odakle ti to? Je li tako nešto moguće?
Nazif: Bio sam ljubomoran, nisam ga želio i Bog me kaznio.
Mahir: Tvoje čisto srce ne može prouzrokovati ništa loše, dragi moj Nazife, neke se stvari ne dese zato što nije suđeno da se dese, baš kao sada, to je sudbina.
Nazif: Crni daidža, nikad nisam volio sudbinu, uvijek nam donosi bol i zbog nje plačemo.
Mahir: Tvoj deda mi je rekao da te pozdravim, rekao je: "pomiriši njegovu plavu kosu, mom velikom unuku“, rekao je da si ti glava kuće i poslao ti poklon, hoćeš da ti ga dam sada ili poslije?
Nazif: Sada.
Mahir: Stvarno?
Nazif: Daj mi sada.
Mahir: Rekao je da će jedan dan letjeti kao ova ptica i sletjeti na tvoje rame, uzmi je.
Nazif: Je li je moj deda napravio?
Mahir: Svojim rukama.
Nazif: Crni daidža, da li sve ptice lete?
Mahir: Da.
Nazif: A gdje odlaze one mrtve, da li i poslije smrti lete?
Mahir: Lete, lete ka slobodi.
Nazif: Hajde, idemo!
Mahir: Idemo, lave.
Songul i Bulent
Bulent: Songul.
Songul: Zašto si došao? Zašto? Da vidiš šta si uradio?
Bulent: Songul... Je li se nešto loše dogodilo Ilknur?
Songul: Ne izgovaraj joj ime.
Bulent: Songul... Ilknur je dobro, zar ne?
Songul: Nije i nikad neće biti! Njena rana će krvariti u njenom srcu, nikada više neće biti ista zbog tebe, nisi ubio samo njeno dijete, nego i njene nade.
Bulent: Ilknur...
Songul: Gubi se odavde, nemoj da te vidi i da joj duša još više gori. Idi!
Daljan i Nedždet.
Daljan: Misliš da je zvijer ljudsko biće i da želim da ti pljunem u lice?
Nedždet: Počeo si da čistiš čim si došao, brate Daljan?
Daljan: Došao si da umreš sam?
Nedždet: Tražio si me, mislio sam da ti mnogo dugujem i došao sam.
Daljan: Ti...
Nedždet: Nemoj, brate Daljan... Shvatam da si bijesan, ali shvatio sam stvari na svoj način. Bio sam tu za tebe, sve ove godine. Naučio sam posao i odletio sam iz gnijezda da bih pronašao svoj put...
Daljan: Ono što si ti uradio nije bilo odlijetanje nego... i izdaja onog ko ti je okrenuo leđa. Vjerovao sam ti što se tiče posla i ugleda, a šta si ti uradio? Da... ti si to oteo... kao grabežljivac.
Nedždet: Ti si moja duša, moj brat i ti ste mnogo učinili za mene. Htio sam da se raziđemo u prijateljskim odnosima, ali...
Daljan: Ali šta? Šta? Vrlo lako si zaboravio gdje ti je mjesto. Možeš li živ izaći iz ove sobe ako ti ja to ne dozvolim? Moli se za Nazifa. Neću te ubiti samo zbog njega. Zahvali se Bogu što si oženio djevojku koju on gleda kao kćerku. To što sada dišeš, to je zahvaljujući njoj. Ali, ako to ne cijeniš, onda ću te ubiti vlastitim rukama. A sad, nemoj da te ikad više vidim.
Nedždet: Vidim da sam upravo izbačen iz mjesta koje sam smatrao svojim domom... Ako ti tako želiš onda zbogom, brate Daljan.
Daljan: Nedždete...
Nedždet: Ne... Barut, odsad se zovem Barut. Vrijeme je da stari crvi odstupe... imaj to na umu.
Jasin i Kemal
Jasin: Kemale, ti provjeri u bankama u tvom naselju, a ja ću provjeriti u drugim. Iako mislim da ne bi otvorila račun na svoje ime, trebali bismo razmotriti sve mogućnosti... Sera Ašik, Emel Ašik... Ne znam... Možda ga je otvorila na ime svoje kćerke. Provjeri za svako ime koje sam ti dao.
Kemal: Ne znamo čak ni ime ni banku. Tražimo iglu u plastu sijena.
Jasin: Nemoj da se žališ već prvi dan. Ta su mjesta najbliža njenoj kući, a ja ću provjeriti u okolini suda.
Kemal: A šta ako ne bude?
Jasin: Ako ne, onda ćeš provjeriti svaku banku i sve kutije sa zapisima, imaš li nešto protiv?
Kemal: Naravno da ne, gospodine.
Orhan i Nilaj
Orhan: Gdje si naučila da voziš?
Nilaj: Nije to ništa kad bi znao šta još sve znam da radim.
Orhan: Otkad živiš u Surajinoj kući?
Nilaj: Već 3 godine.
Orhan: Zašto nisi išla u školu?
Nilaj: Svačija škola je drugačija. Ja sam odlučila da studiram život.
Orhan: Pobjegla si od kuće?
Nilaj: Kuća nije mjesto gdje neko živi, gdje je rođen ili gdje pronalazi hranu. Nikad nisam poznavala mog oca. Odrasla sam u velikoj palači, kad sam imala hranu i odjeću nisam tražila ništa drugo. A oni se nisu trudili da nauče djevojku koja ih služi.
Orhan: A poslije toga?
Nilaj: Poslije toga, oni su ostarili i umrli. Surajina kuća je postala moj dom. Jesi li završio sa ispitivanjem?
Orhan: Zašto?
Nilaj: Ne traži razloge. Željeli smo da udahnemo malo svježeg vazduha i oraspoložimo se, a sad si nam pokvario raspoloženje.
Orhan: Je li ovo tvoje auto?
Nilaj: Da, jeste. Sviđa li ti se?
Orhan: Kako si ga kupila?
Nilaj: Dobila sam ga na poklon.
Orhan: Ali, druge djevojke ga nemaju.
Nilaj: Ja nisam jedna od njih. Idemo prema plaži ili u šumu?
Orhan: Idemo kod Bajazida.
Nilaj: Zašto?
Orhan: Sad si ti na redu da ispituješ? Ti si ta koja je htjela da izađe. Vozi i vidjet ćeš.
Bulent, Orhan i Nilaj.
Nilaj: Lijepo naselje! Gdje idemo?
Orhan: Skreni desno.
Nilaj: Kako ti narediš, paša!
Orhan: Zaustavi auto. Rekao sam ti da staneš. Zete moj, zašto izgledaš tako? Šta ti se desilo?
Bulent: Proklet sam, Orhane! Ilknur...
Orhan: Šta se desilo mojoj sestri? Govori, zete!
Bulent: Naš sin, Umut... Umro je...
Mahir se prisjeća.
Mahir: Sretan rođendan!
Feride: Hvala ti! Zašto bih se ljutila na tebe, Mahire? Ničim to ne zaslužuješ. Obećao si mi nešto i to nisi ispunio. Nisi se izvinio, sutradan nisi došao u sud. Sve to je tako normalno. To te nije nimalo dotaklo, došao si ovdje i počeo da piješ. E, pa, nazdravimo u tvoje ime!
Završava se Mahirovo prisjećanje.
Feride: Gospodine Mahire, gospodine Mahire... Zdravo.
Mahir: Šta je bilo?
Feride: Razgovarala sam sa gospodinom Jasinom. Rekao je da ima nešto da kaže. Zbog tog sam došla.
Mahir: Da, gospođo Hakime, znam. I mene je zvao. Otkrio je nešto.
Feride: Stvarno? Šta?
Mahir: Nije rekao. Rekao je samo da će objasniti kad dođe. Zar nećeš sjesti? Ako ne želiš da sjedneš prije nego što Jasin dođe, razumijem. Ne smeta mi da sjedneš za drugi sto.
Feride: Da sjednem za ovaj ili onaj sto, za mene to, gospodine Mahire, ne predstavlja nikakvu razliku.
Mahir: Sjednite, gospođo Hakime. Vaše prisustvo će počastvovati sto bijednika.
Mahir: Želite li čaj ili nešto da pojedete?
Feride: Ne, ne želim ništa, hvala.
Mahir: Izvini, momče?
Konobar: Da, brate?
Mahir: Možeš li mi donijeti šolju čaja i kiflu sa sirom?
Konobar: Može, brate.
Feride: Onda ću i ja uzeti šolju čaja.
Mahir: Donesi dva čaja, sine. Jedan za gospođu sutkinju.
Feride: Vrijeme je postalo promjenljivo ovih dana, zar ne?
Mahir: U skladu sa svijetom, gospođo sutkinjo. Bar majka priroda nije tako burna kao što su ljudi. Nasreću, znamo da poslije kiše dolazi sunce.
Kemaletinova žena dolazi da učini našem paru da im bude još neprijatnije...
Kemaletinova žena: Dobrodošli, dobrodošli! Ja sam Kemaletinova žena. Kad je radnik rekao da su došli brat Mahir i gospođa Hakime, dotrčala sam ovamo! Kemaletin već zapitkuje kad će se naš Turkan Soraj i Kadir Inanir vjenčati. Eh, ja to samo tako kažem... Kemaletin je pročitao u novinama nekidan da se gospođa Hakime vjerila sa nekim drugim. Rekla sam da je moguće da to nije istina, kako bi se tako nešto moglo desiti? Ali, kad sam vas vidjela zajedno, pao mi je kamen sa srca! Prije bi rijeka presušila nego vaša ljubav. U svakom slučaju, ostavljam vas na miru. Prijatno!
Turgut ide da obrije svoje strnište. Nedždet dolazi umjesto brijača.
Nedždet: Da vas skroz izbrijem, gospodine tužioče?
Turgut: Jel' me to ti pratiš, Nedždete?
Nedždet: Ko vas prati? Uvijek nalijećem na vas. Zar nije uvijek bilo tako? Ima nešto što je veoma važno i stoga sam odlučio da vas posjetim. Zašto me tako gledate, gospodine tužioče? Neću vas povrijediti, ne brinite! Vješt sam.
Turgut: Prekini da pričaš, Nedždete. Počni da radiš pa da vidimo šta tvoje ruke mogu.
Čovjek unosi čaj i Nedždet govori da Turgut želi jedan.
Nazad kod Feride i Mahira u njihovu čajdžinicu. Kemaletinova žena im donosi čaj.
Feride: Mogu li dobiti šećer, molim vas?
Mahir: Nekad ne stavljate šećer. Zbunjujete me. Naravno, biti neodlučan je teško. Nekad ovako, nekad onako...
Feride: Skoro će početi radno vrijeme.
Mahir: Da, kasni.
Feride: Mozda neće uopšte doći?
Mahir: Kako to mislite?
Feride: Možda sam pogrešno razumjela.
Mahir: Mislite da sam i ja pogrešno razumio?
Feride: Možda već znate da komesar Jasin neće doći.
Mahir: O čemu pričate, vaša visosti? Jasin je lično ugovorio ovaj sastanak, je li to hoćete da kažete? Zar smo mi neka djeca? Bože dragi...
Feride: Zašto se ljutite? Zar sam tako rekla?
Mahir: Onda mi samo recite šta tačno hoćete da kažete, vaša visosti. Budite iskreni.
Feride: Gospodine Mahire, prvo prestanite da mašete rukama...
Mahir: Ferideeeeee!
Feride: Smirite se!
Mahir: Gospođo Feride, nemojte me ljutiti. Ovdje sam zbog iste stvari.
Feride: Bilo kako, da zaključimo ovu temu. Ne govorim vam ništa. Gospodin Jasin je nametljiva osoba. Pitala sam vas samo da li ste svjesni toga.
Mahir: Nisam.
Feride: Dobro!
Mahir: Da. Dobro!
Mahir okreće leđa Feride. Onda je pogleda i ugleda prsten. Ona pokušava da ga sakrije, ali je prekasno.
Mahir: Idem malo da se prošetam.
Jasin dolazi!
Jasin: Mahire! Gdje ćeš?
Nazad kod Mamafih i Barut Nedždet: Turgut pita Nedždeta da li će se onda vjenčati. Čestita mu. Turgut govori Nedždetu da ga je iznenadio, kao da ga je tek upoznao, na šta Nedždet odgovara da je vrijeme laži. Pita Nedždeta ko je sretnica, da li je poznaje. Nedždet govori da je Mahirova bivša vjerenica, Ajten, i da je možda poznaje... Turgut odgovara da je ne poznaje, odakle bi je mogao poznavati? Nedždet, očito izbačen iz takta, namjerno poreza Turguta po licu. Turgut ga pita šta to, dovraga, radi, Nedždet mu govori da se smiri, da ga nije namjerno povrijedio, samo se na momenat dekoncentrisao. Turgut zna da Nedždet nije došao da ga obavijesti da se ženi sa Ajten i pita ga šta želi. Nedždet govori da je došao da donese Turgutu dobre vijesti koje Mahir zna određeno vrijeme... Izašao je, Daljan je izašao... Nedždet pita Turguta hoće li prestati? Ili ima druge namjere? Mahir će doći za njim i Nedždet je neka vrsta prijetnje Turgutu da bi mogao učiniti nešto.
Mahir, Jasin i Feride u čajdžinici:
Mahir: Ovaj dokaz je tačno u tom sefu. Moramo doći do njega prije Turguta.
Jasin: Tačno tako. Gospođa Sera je veoma pametna. Stavila je sef na majčino ime.
Mahir: Moramo doći do tog sefa. Nemamo drugog izbora.
Feride: Žao mi je, gospodo, ali postoje određeni zahtjevi.
Mahir: Ah, evo je, počinje... A koji su to uslovi, gospođo Hakime?
Feride: Kao prvo, ne možemo učiniti ništa što je nezakonito.
Mahir: Naravno, banka će nam dati sef koji želimo iako to nije u skladu za zakonom, tako? Samo ako budemo preklinjali čovjeka. Šta mislite o tome, gospođo Hakime?
Feride: Bavimo se prljavim poslom i moramo da se nosimo sa time. Zbog toga to moramo odraditi na zakonit način.
Mahir: Da li su smrt moje majke i Baharina smrt bile «zakonite»?
Feride: Naravno da ne, naravno da ne! Molim vas, ne radite to. Vi najbolje znate koliko me je to šokiralo.
Jasin: Eh, dobro. Gospođo Hakime, moramo da dokažemo Mahirove tvrdnje. U redu, slažem se sa vama da to moramo odraditi na zakonit način, ali kako da dođemo do sefa u banci na zakonit način? Nemam ideju.
Feride: Smislit ćemo nešto. Bilo kako, već znaš da ako dođemo do tog dugmeta, sud će to prihvatiti kao validan dokaz. Gledaj, hajde da prvo saznamo gdje je dugme. Onda nek' se advokat Erdal javi u sud u vaše ime i neka kaže da postoji dokaz koji je skrivan od suda. Onda ćemo mi doći do dugmeta na zakonit način.
Mahir: Ali, i dalje treba da otvorimo taj sef da saznamo šta se nalazi u njemu i da li je dugme u njemu ili nije, zar ne?
Feride: Čini se tako.
Mahir: U redu, onda, gospođo Hakime. Neću vam se miješati. Jasin i ja ćemo pronaći način da otvorimo taj sef.
Feride: Na šta tačno mislite? Imam pravo da znam, zar ne?
Mahir: Čim saznamo, obavijestit ćemo vas.
Feride: Gospodine Mahire, ne idete vi nigdje. Molim vas da sjednete. Pronaći ćemo način svi zajedno.
Mahir: Moram ići da vidim svoju sestru Ilknur. Upravo je izgubila bebu. Ne mogu je ostaviti samu. Moram da idem. Jasin će mi prenijeti sve što se vas dvoje dogovorite. Vidimo se.
Feride: Mahire... Gospodine Mahire! Ja... nisam znala. Veoma mi je žao. Nek' vam dragi Bog da strpljenja...
Mahir: Hvala.
Feride: Jeste li znali za to?
Jasin: Ne. Mahir krije svoju bol od onih koje voli, neće ništa da kaže. Ne znam da li će se osloboditi svog bijesa [...]
Safije je kraj Ilknurinog kreveta u bolnici. Ilknur je u bolovima i nestalo joj je seruma protiv bolova. Safije odlazi da potraži pomoć. U međuvremenu, Orhan koristi priliku da ode i vidi svoju sestru. Miluje sestrinu kosu i Ilknur se iznenađuje. Ona mu govori da je dobro što je došao, ali Orhan govori da nije došao niti će doći. Ona ga moli da to ne radi, da ih ne napušta, ali on je ljubi za rastanak i govori joj da su ona, njena majka, njena porodica sad u Božijoj milosti i odlazi. Songul dolazi da vidi Ilknur i zatiče je kako plače. Songul misli da je to od bolova, ali joj Ilknur govori da trči za njim i da ga zaustavi, Songul pita koga, Ilknur govori da ju je Orhan posjetio, da ide za njim i da ga vrati...
Songul i Orhan napolju:
Songul: Brate!!! Brate, znam da me čuješ! [...] Brate, gdje ćeš?! Šta ti se desilo, ko ti je to uradio?!
Orhan: Dobro sam.
Orhan pokušava da ode.
Songul: Mi nismo stranci. Zar da tako pobjegneš od nas? Nemoj da stojiš tako mirno, reci nešto! U redu, onda me saslušaj. Znaš li u kakvom je majka stanju otkako si pobjegao (misleći da je ona sve samo ne tužna)... uostalom, životi nam gore. Kako možeš da nam sipaš so na ranu? Imaš li imalo savjesti?
Orhan: Ne! Da bar nisam upucao čovjeka... Savjest, milost, ispravnost, itd. Sve su to Mahirove kvalitete, Songul! On je sve ono što ja nisam. Što budem dalje od vas, to ćete vi biti mirniji.
Songul: Brate, molim te, nemoj to da radiš! Ne idi! Preklinjem te, predaj se!
Orhan: Kažeš «brate»??? Napokon si se sjetila da imaš brata. Čak rođenog brata, od istog oca i iste majke.
Songul: Brate, zašto tako govoriš? Sestra Ilknur, brat Mahir.
Orhan: Ahhh, čuj šta kaže, izgovara njegovo ime! Taj Mahir vam je svima dragocjen. On ne kaže da sam ja njegov brat niti da smo odrasli zajedno... Jedino što je radio je da me je špijunirao! I on će se, također, odmetnuti! *Prisjećanje: Situacija kad je Songul otišla da kaže Mahiru da je ona ta koja je prijavila Orhana policiji.*
Orhan: Hajde, maca ti je pojela jezik? Ne možeš da kažeš ništa ružno o Mahiru? To je jedini razlog zašto više nismo zajedno.
Orhan odlazi.
Feride odlazi sama u banku.
Feride: Dobar dan. Ja sam sutkinja Feride Sadoglu. Željela bih da otvorim sef. Kome treba da se obratim za to?
Zaposlenik: Dobrodošli! Odvest ću vas do direktora u sjedište banke.
Feride: Željela bih da otvorim sef.
Bankar: Započet ću postupak. Ustvari, da ne biste čekali, otići ću da uzmem registar. (Feride pokušava da vidi šta čovjek piše ne bi li saznala neku korisnu informaciju.)
Feride: Koji će biti broj mog sefa?
Bankar: 117. Molim vas, potpišite ovdje. Hvala vam. Sad ću vam donijeti sef.
Feride: Da li neko drugi može uzeti ono što je u sefu?
Bankar: To nije moguće jer je sve zaštićeno ključem. Niko se ne može ni približiti sefu. Sefovi se nalaze u posebnoj prostoriji. Iz sigurnosnih razloga, banka vam daje ključ lično u ruke i postoji samo jedan primjerak ključa, a to je ovaj koji ćete sada dobiti. Samo se s njim može otvoriti sef. Upravo tako. Ovdje možete ostaviti svoje stvari za koje želite da su na sigurnom. Kad završite, pozovite me da zaključam vaš sef.
Feride: Ah, znači, ključ ostaje kod vas?
Bankar: Da, ne možete ga sami otvoriti.
Feride: U redu. Šta se desi ako vi niste ovdje?
On joj govori da srijedom nije u banci i da ako dođe tada da će joj njegov pomoćnik otvoriti sef. Govori joj da će je ostaviti samu da završi stavljanje stvari u sef i da će je sačekati vani. Ona mu se zahvaljuje. Ona je očito razočarana i shvata da će morati da dođe do sefa na nezakonit način (samo naprijed, Feride!)
Turgut i Sera u njihovoj kući:
Sera: Dobrodošao, dragi. Ahh, šta ti se desilo s licem?
Turgut: Samo ti se čini, draga. Ništa bitno, brijač je bio malo odsutan dok me je brijao.
Sera: Ah, ne mogu da vjerujem! Kakav smotanko! Molim te da više ne ideš kod tog brijača, Turgut moj. Pogledaj, povrijedio te je.
Turgut: Ne mislim sad o brijaču, imam prečih stvari koje me brinu, draga.
Sera: Šta se desilo, dragi moj?
Turgut: U posljednja tri dana, neko je provalio u moju kancelariju u sudnici i pomiješao sve dosjee koji su bili na mom stolu. Samo danas mi je Nihat donijela pet slučajeva krađe. U nekima su ljudi teže povrijeđeni, drugi su rezultirali smrću. Kad bih rekao da me ne plaši kako se stvari odvijaju, slagao bih. To je sve zbog tog prokletog zakona o pomilovanju! Svi ti osuđenici su sad na ulici, slobodno se šetaju sa rukama dignutim u vazduh, slaveći svoju slobodu, draga!
Sera: A moj bivši muž je jedan od tih kriminalaca... Mnogo se bojim da bi mogao da me potraži, Turgut.
Turgut: Ah, draga moja! Ko bi smio da te dirne dok sam ja kraj tebe? Neću dopustiti da ti dlaka zafali s glave, jel' znaš to?
Sera: Znači, zaštitit ćeš me, zar ne?
Turgut: Naravno da hoću. Kakvo ti je to pitanje? Tebe, Ipek, čak i tvoju majku... Vi ste mi najbitniji.
Sera: Sad mi je lakše.
Turgut: Ali, meni nije, ljubavi.
Sera: Šta se desilo, Turgut, ima još nešto što nije u redu?
Turgut: Jasno sam objasnio tvojoj majci da nikome ne otvara vrata. Napolju su kriminalci koji se mogu uvući u kuću.
Sera: U redu, upozorit ću majku.
Turgut: Usput, gdje su tvoje stvari?
Sera: Kod kuće...
Turgut: Je li to moguće? Može li neko skrivati zlatninu u kući cijelo vrijeme? Zar ne vidiš? Sva sreća pa sam te pitao. Mislio sam da si je stavila u neki sef. Zar stvarno nemaš sef?
Sera: Ne... Nemam sef. Euhh... Odoh da pojedem nešto. Hoćeš li i ti da jedeš?
Turgut: Sutra prvo sto ću da uradim, otići ću u banku i otvoriti ti sef.
Sera: U redu, u redu, popričat ćemo o tome i dogovoriti se.
Turgut: Jesi li dobro? Šta nije u redu? Izgledaš bolesno.
Sera: Ne, sve je u redu. Dobro sam.
Safije i Mahir u bolnici: Mahir je došao da vidi kako su Songul, Safije i Ilknur.
Mahir: Majko, kako je? (pita za Ilknur)
Safije: Spava. Pustimo je da se malo odmori. Sine moj, dođi. Hajde da sjednemo. Danas je Orhan došao čim si ti otišao.
Mahir: Gdje je taj besramni momak?
Safije: Ja ga nisam vidjela. Da jesam, ne bi mi izašao iz zagrljaja. Došao je da posjeti Ilknur i kad je kretao, Songul ga je zadržala.
Mahir: Šta je radio? Šta ti je rekao?
Songul: Ništa. Potrčala sam za njim i rekla mu da ne bježi od nas, a on se naljutio na mene. Čekalo ga je neko auto, ušao je u njega i otišao.
Safije: Ismet je otišao za njim. Pratio ga je, ali nije ga našao.
Mahir: Idem da vidim Ismeta, majko.
Safije: Bio je sav u posjekotinama i modricama... Govorio je kao da ima nešto na umu. Molim te, nađi ga, Mahire! Vrati ga ovamo. Ne dozvoli mi da proživljavam djetetovu bol.
U javnoj kući: Orhan i Nilaj se vraćaju. Jedan on Jilanovih pomoćnika je razgovarao sa Surejinim pomoćnikom i govori Nilaj da joj Jilan šalje pozdrave i da je poslao poklon za nju. Rekao je da će uskoro doći da je vidi.
Jaldžinova žena i Mahir nalijeću jedno na drugo. Ona ga pita za Ilknur i govori da je čula da je Ilknur izgubila bebu. Mahir potvrđuje. Pita ga da li je Safije u bolnici, govori da će ići da ih vidi. Mahir govori da jeste, ona mu zahvaljuje i odlazi.
Mahir ide da vidi Ismeta:
Mahir: Zdravo, Ismete, nek' ti je lak posao...
Ismet: Zdravo, brate Mahire!
Mahir: Jesi li vidio Orhana?
Ismet: Mhmm... Nije rekao ništa vrijedno pažnje niti istinu. Otišao je u autu.
Mahir: Kojem autu? Je li bio neko s njim?
Ismet: Bila je neka žena kraj njega. Znate onu gospođu Sureju... Jedna od njenih djevojaka.
Mahir je otišao u javnu kuću gospođe Sureje. Surejin pomoćnik je na trijemu, čuva mjesto. Mahir govori da je došao da se raspita o nekome, Orhanu, i da je vidio jednu od njihovih djevojaka sa njim. Čuvar mu govori da je unutra neki čovjek i da ne zna kako se zove, ali da mu Sureja može reći ko je on. Pušta Mahira da uđe.
Mahir: Ko je Sureja?
Djevojka: Pretpostavljam da sam to ja.
Mahir: Došao sam da vidim Sureju.
Djevojka: To znači da se neću ja pobrinuti za vas, je li to hoćete da kažete?
Mahir: Ove oči su zapečaćene. One ne vide nijednu ženu, ne samo vas.
Djevojka: O, majko moja! (začuđeno)
Sureja dolazi.
Sureja: Ko me je tražio?
Mahir: Tražim Orhana.
Sureja: On nije ovdje. Odveli su ga danas.
Mahir: Ko ga je odveo?
Sureja: Šta ćete uraditi?
Mahir: Ja sam njegov brat, zbog tog ga tražim.
Sureja: Izgleda da je pretučen. Moje su ga djevojke pronašle na ulici. Doveli smo ga, njegovali i zaliječili njegove rane i onda je on otišao. Ali, ako se ikad vrati, reći ću mu da ga je njegov brat tražio.
Mahir: U redu, nek' bude tako.
Dok je odlazio, Nilaj se diže i govori mu:
Nijal: Idi pitaj Jilana.
Mahir odlazi u kazino gdje Jilan igra karti.
Mahir: Gdje je Orhan???
Jilan ga ignoriše i pita druge igrače ko je na redu...
Mahir: Gdje je Orhan?! Gdje mi je brat?!
Jilan grickajući nešto: I, šta ćeš uraditi? Skršit ćeš pare na njega?
I onda ga je Mahir udario u glavu!!!
Mahir: Gdje mi je brat?!?!?! Jilan uperuje pištolj u Mahira!
Jilan: Mičite ovog momka odavde!
Mahir: Puštajte me, psi jedni! Gdje mi je brat, bolan?!
A Jilan laje kao pas.
Songul i Nazif:
Nazif: Tetkice, kad će moja mama doći kući?
Songul: Ako doktor dozvoli, sutra ujutru!
Nazif: Ahhh!!! Brate komesare!
Jasin: Oh, lave moj! Mnogo si porastao otkako sam te posljednji put vidio! Jedva da te mogu podignuti! Stvarno!
Nazif: Porastao sam, zar ne? Pogledaj kako sam postao jak! (i pokazuje mu svoje male mišiće, tako slatko ;) )
Jasin: Oooh, ma, jak si kao stijena! Kao stijena!
Songul: Jasin? Šta radiš ovdje?
Jasin: Mahir mi je rekao šta se desilo. Zabrinuo sam se. Jesi li dobro?
Songul: Teško mi je, Jasin... moja sestra ne zaslužuje ništa od ovoga.
Nazif: Tetkice, možeš li mi otvoriti vrata? Moram da piškim.
Jilan Berdan ponovo laje kao pas i Mahir postaje ljući nego ikad! Mahir galami na Jilana i pita ga gdje mu je brat. Onda obara sto i hvata Jilana za vrat. Govori mu da ga njegovi ljudi čekaju vani (misleći da niko neće doći) i da mu je bolje da progovori. Jilan govori da ne zna ko je Orhan. Mahir govori da je u redu, neka bude tako, ali da ako sazna da je drugačije (istinu) da će mu platiti za to.
Nazad kod Songul i Jasina.
On joj govori da bi volio da može nešto da uradi s obzirom da mrzi da vidi tugu u njenim očima. Ona mu govori da je samo to što je došao da je vidi i da je pita kako je dovoljno za nju. On govori da odlazi i pita Songul je li u bolnici. Songul govori da nije, da je davno otišao iz bolnice. Govori da nije više ni u obućarskoj radnji... govori da će otići kod Azmi i Ismeta da vidi šta ima novo i da će, ako se vrati kući, reći Songul da mu kaže da ga čeka u čajdžinici. Ona ga pita zašto to, šta se dešava, ali Jasin ne odgovara. Ona to shvata i govori mu da ga neće zapitkivati, ali ga tjera da joj obeća da će biti pažljiv. On joj to obećava i govori joj da će otići onda kad se ona vrati unutra.
Orhan i Jilan.
Orhan je pričao sa Jilanovim ljudima o poslu kad je Jilan žurno ušao i dao Orhanu na znanje da ga Mahir traži.
Jilan: Tvoj brat te traži posvuda! Zar ćeš se predati bratu? Povlačiš li se ili ostaješ sa nama? Čak ni zbog tvog brata, čak ni da je sami sultan, nećeš se moći povući.
Orhan: On nije moj brat. Ja nemam porodicu. Odsad, gdje god da si ti, ja ću biti tu, brate Jilan.
Jilan: Dobro, onda se pobrini da te ne nađe dok si kod Sureje. Tvoj brat je manijak, spreman je na sve.
Onda mu Jilan zadaje zadatak koji treba da obavi kad se vrati u javnu kuću kod Sureje, a to je da se pretvara da je Nilajin vozač i da štiti djevojke tamo, ali Orhan to ne želi. On ne voli da radi sa djevojkama i želi da umjesto toga radi sa Jilanom, ali mu Jilan govori da mora da uradi šta god mu on naredi. Njegova kuća je sad kod Sureje, ali da se potrudi da se ne petlja sa djevojkama i smiju se.
Jasin i Feride u čajdžinici.
Feride: Jeste li mu rekli da se nalazimo ovdje?
Jasin: Ne baš... Otišao sam u njegovu kuću i poručio mu to preko njegovih roditelja, nadajući se da će ići do kuće.
Feride: Dobro. Onda, da počnemo? Veoma je kasno, hajde da ne gubimo više vrijeme. Danas sam išla do banke. Možemo doći do sefa gospođe Sera preko nekoga drugoga.
Mahir dolazi.
Mahir: Bio sam spriječen, žao mi je.
Feride: Bez brige. Kako je Ilknur? Je li dobro?
Mahir: Nadam se da će biti dobro.
Jasin: Mahire, danas je gospođa Feride saznala da Sera ima sef u banci.
Mahir: Jeste li išta saznali?
Feride: Sve što mogu da kažem je da nam se posao zakomplikovao. Danas sam otišla da otvorim sebi sef. Jedini problem je što je sigurnost na visokom nivou. Također, ni sam ključ nije dovoljan jer kažu da ključ ostaje kod njih. Tako da hoću da kažem da, čak i ako dođemo do Serinog sefa, njegovo otvaranje je nemoguće.
Jasin: A šta je sa onim što vam je vaša majka dala? Sjećam se da je tamo bio neki ključ.
Mahir: Nemoguće. Šta god da se desi, Turgut ne smije da čuje za ovo. Ne smijemo rizikovati.
Jasin: Tako je, brate. Upravu si, ali još uvijek ne znamo koji joj je sef... Nemamo ključ i kad bi i otišli u banku, ne bismo znali koji sef da otvorimo.
Feride: Ustvari, postoji način... ali, moramo biti u banci najdalje do 10h.
Mahir: Zašto dotad?
Feride: Da bismo mogli ući u menadžerovu kancelariju i tamo možemo iz registra da saznamo broj Serinog sefa.
Orhan i Nilaj u javnoj kući.
Sureja pita Jilana zašto je Orhan iznerviran? Da li je to zbog Jilana? Čovjek govori da ne zna zašto ni koji je njegov problem. Sureja mu govori da uđe i da razgovara te sazna ko je taj Mahir.
Nilaj prati Orhana do njegove sobe. On je pita zašto je došla, a ona mu odgovara da je došla da mu zaliječi rane. Orhan to odbija i govori da je dobro. Nilaj mu se približava i dodiruje mu lice, a on je čvrsto uzima za ruku. Ponavlja joj da je dobro. Govori joj da uzme sa sobom šta je donijela i da ode. Govori Nilaj da ga se kloni.
Nazad kod Jasina, Mahira i Feride.
Mahir: Zar nismo već razgovarali danas? Sami ste rekli da nema načina da to uradimo. Zašto onda sada insistirate?
Feride: Zato što nemamo drugog izbora, Mahire! Imate li vi sef u banci? Ne. Ali, ja imam. Ja mogu otići tamo bez problema.
Mahir: Otići ću i ja sutra i otvoriti sebi sef! Šta bi se desilo da ste sačekali malo za ovo?
Feride: Nema govora da čekam čitavu sedmicu. Onda možemo da prepustimo Turgutu da dođe do sefa prije nas i pronađe dugme, zar ne?
Jasin: Gospođa Feride je upravu, Mahire.
Mahir: Bez obzira da li je upravu ili nije, to ne mijenja ništa! Još uvijek se o vama vodi istraga i još uvijek postoji opasnost da vam zabrane da se bavite svojom profesijom. Šta ako vas banka otkrije i da da vas uhapse? Šta bi se onda dogodilo, Feride? Ništa vas ne bi spasilo!
Feride: Svjesna sam da me se bojite, ali ništa se neće desiti. Vjerujte mi! Niko neće posumnjati u sutkinju koja ulazi u prostoriju sa šefovima, ali nije tako i u vašem slučaju! Ako odete tamo sami, privući ćete više pažnje. Ali, ako budete sa mnom, neće ništa reći. Vjerujte mi! Jesmo li se dogovorili?
Kemaletinova žena im donosi ćevape. Jasin traži za sebe malo soli i bibera. Feride traži ajran (slani napitak napravljen od jogurta razrijeđenog vodom uz dodatak soli) i pita da li ga još uvijek u ta doba prave na šta joj Kemaletinova žena odgovara da svakako to rade.
Feride: Eh, nalazimo li se sutra ispred banke?
Jasin: U redu, ja dolazim!
Mahir: Nemoj to raditi, Jasine. Već si dovoljno izložen opasnosti.
Jasin: Ne brini, brate, neće mi se ništa desiti.
Feride: Nalazimo li se?
Mahir: Da se niste usudili da zakasnite, gospođo Hakime. Kao što ste i rekli, u 10h30.
Feride: Nikad u životu nisam zakasnila, gospodine Mahire. Mislim da biste ipak trebali da povedete računa o sebi.
Feride je, također, zamolila Jasina da preskoče formalnosti.
U novinama je izašao članak da je fudbalski tim Fenerbahče šampion i da priprema slavlje (izvinjavamo se fanovima Galatasaraja LOL).
Feride je upravo odlazila kad su Sinan i njegova majka ušli da doručkuju sa gospođom Kerime i... njom. Sinan govori da ih je gospođa Kerime pozvala, ali da ona izgleda nije u toku. Feride govori da nije tako, da je obaviještena, ali da mora nešto nabrzinu da obavi vani i da se brzo vraća. Gospođa Sevim govori da način na koji drži svoju torbu i koliko joj se žuri govori da je zaboravila da oni dolaze danas, ali da je to u redu, da su mladi uvijek pomalo odsutni u mislima i da se treba naviknuti na to. Sinan joj govori da bi volio da je napomenuo Feride za ovo, ali da je sad gotovo i da može sačekati par sati. Feride govori da nema druge već da ostane još „malo“.
Mahir i Jasin čekaju Feride. Mahir govori da Feride nije mogla uraditi tako nešto. Jasin govori da nije mogla to da uraditi s obzirom da je ona bila ta koja je insistirala na tome i da je vjerovatno nešto spriječilo. Mahir govori da će im trebati mnogo sreće da ne bude uhvaćena. Jasin govori da, ukoliko bude bilo kakvih smetnji ili ispitivanja dok budu pokušavali da dođu do dokaza, trebaju odustati i vratiti se. Onda bi smislili drugi način da dođu do dokaza.
Oh, Boze, Kerime i Sevim pričaju o odlasku u kupovinu radi priprema za vjenčanje. (Poštedit ću vas njihovih gluposti). Feride se konačno izvinjava i odlazi u kupatilo, a odatle bježi u stilu Lare Kroft!
Turgut je izašao da jede sa Serinom mamom i kćerkom. Turgut govori da bi volio da Ipek ostane ovakva, uvijek kao dijete, uvijek sretna, ali da to nije moguće. Govori gospođi Emel da zaista voli Ipek, da je tretira kao svoju kćerku. Zbog toga razmišlja da joj da svoje prezime. Emel mu govori da je tako ispravan, zahvalan i čovjek za poštovanje (kako da ne)... ali, on joj govori da postoje smetnje između njih. Emel govori da joj može reći i da će ona uraditi sve što može da pomogne. On joj govori da Sera izgleda nešto krije od njega. Emel niječe i govori da ona ne misli tako. Ona govori da je mu Sera posvećena i da ne želi da ga uvrijedi. Turgut joj govori da prekine i da ona zna o čemu on govori. Turgut zna da Sera ima tajnu i da njena majka mora sigurno da zna za to. Govori da je to jako osjetljiva tema i da će se on razvesti od Sere ako mu ona ne kaže koja je tajna u pitanju.
Mahir govori da ona danas uopšte neće doći i da bi trebali da odu. Da su za danas završili. Jasin govori da je ona sigurno na putu, da kasni, jer je istinski željela da to urade! Mahir misli da je ona sigurno odustala. I, onda Feride dolazi! Izvinjava se što kasni. Mahir govori da je bitno samo to da je stigla. Jasin govori da menadžer banke samo što nije stigao. Govori im da idu, a da će on ostati da ih čeka u Feridinom autu.
U banci, Feride odlazi do menadžerovog pomoćnika. Govori mu da bi htjela da uđe u prostoriju sa sefovima. Čovjek je pita da li će Mahir ići sa njima. Feride se pretvara da je Mahir njen vjerenik. Čovjek im govori da ga prate do njegove kancelarije. Mahiru se ne sviđa Feridin potez (njegova reakcija je tako smiješna)... pomoćnik provjerava u zapisnik sefova, a Feride gleda iznad njega ne bi li ugledala ime Emel Ašik i broj sefa. Ugledala ga je! Broj 58! Govori Mahiru broj na putu do prostorije sa sefovima. Čovjek ih ostavlja same. Mahir otključava mjesto gdje je ključ od Emelinog sefa i pokušava da provali u njen sef. Feride mu govori da bude tiši dok provaljuje u sef, Mahir joj govori da umukne inače će ih otkriti. Feride ugleda siluetu i daje znak Mahiru da sve vrati na svoje mjesto i da se pretvara kao da se ništa nije desilo. Čovjek dolazi i pita ih jesu li ga zvali. Feride govori da nisu, da je sigurno u pitanju greška i da će uskoro završiti. Čovjek odlazi. Mahir uspijeva da provali u sef!
Feride: Odlični ste, Mahire!
Mahir: Nasreću, dugme je unutra! ... ali, oboje su ŠOKIRANI!
[preuzeto s engleskog – Hvala FB Karadayi for English Spekaers: Jane Darcy, Lauri i Nadine]
[prijevod na hrvatski za Karadayi FB stranicu: Mirna Strinić, Antifib Insan i Emily Monty]
[prijevod na hrvatski za Karadayi FB stranicu: Mirna Strinić, Antifib Insan i Emily Monty]
Mahir, Feride i Jasin
Feride: Neću više pitati. Ili ćete mi odgovoriti ili ću sve vaše zamisli oko vašeg oca slušati samo u sudnici. Do sada, tokom istrage ovog slučaja, nisam od nikoga dobivala nikakvu pomoć. Ali, mi znamo bolje. Turgut će, sve dok radi na sudu, biti korak ispred nas, a ima i svu moć podzemlja iza sebe. Stoga trebamo pomoći jedni drugima.
Jasin: Potpuno ste upravu, gospođice sutkinjo.
Feride: Sada ću vas pitati posljednji put i čekat ću odgovor. Jesmo li tim ili ne? Ponovo nisam upravu. Trebala sam pretpostaviti da ćete uraditi ovo. Nakon svega, vi ste ipak čvrst momak. Bilo bi posebno teško za vas tražiti pomoć jedne žene, zar ne gospodine Mahire?
Mahir: Niti sam žilav momak, niti neprikladan. To je samo ono što vi vidite u meni, vaša visosti.
Feride: Ako to nije u pitanju, onda je vaša čast za vas važnija nego vaš otac.
Mahir: Zapravo, vaša vas je čast natjerala da kažete ovo, gospođo sutkinjo. Ono što nazivate prošlost nije samo ono što se dogodilo između dvoje ljudi. Ne ocjenjujem ni vas, a ni ono što ste objasnili. Nisam čovjek bez integriteta (vrline, pravde). Da je moj ponos jedini problem, ja vas ne bih slušao.
Feride: Je li tako? A šta je tačno vaš problem? Recite nam da znamo.
Mahir: Vaš život, gospođo sutkinjo. Brinem se za njega i cijenim ga više nego vi. Vi ste najbliži tom nečasnom tužitelju. Na nišanu ste svakog momenta. Baš kao Bahar. Posebno ako Turgut sazna da znate da je on Javer, postat ćete njegova meta. Ovaj nečasni čovjek nije se bojao Boga i potpuno je ostao bez čovječnosti. On širi smrt, a da ni ne trepne. Kako da vam kažem da istražujemo skupa dok ste mu tako blizu?
Feride: Možete to slobodno reći jer Turgut neće saznati. Baš kao što je igrao svoju igru do sada, a mi nismo imali pojma, tako ćemo i mi od sada. Sve dok ga ne uhvatimo.
Mahir: Nemoguće, gospođo Feride. Znam da bi sudac trebao da izbjegne takve metode. Naučio sam to od vas. Vi pripadate sudnici, a ne ulici.
Feride: Je li? Čudi me da to kažete. Budući da ste do nedavno branili upravo suprotni stav. Hoću li naučiti kako primijeniti specifičnosti rada kao sudac od vas, gospodine Mahire?
Mahir: Ne daj Bože, to je linija koju ja ne mogu preći. Ali, ima nešto što ne razumijem. Izgorjet ćete ako mi se približite. Čak ćete možda i svoj posao izgubiti. I vaš odnos sa porodicom. Zašto onda takva upornost? Jasin će vam prenijeti sve što saznamo. Nema potrebe da smo tim. Dovoljno je da smo na istoj strani pravde.
Feride: Shvatam vas. Ako želite, možete biti dio tima ili ne. Neću odustati od ovog slučaja. I nemam namjeru samo sjediti u sudu i čekati. Zar ne razumijete da vi i ja i što god da smo proživjeli sada nije važno? Morate sve ostaviti po strani. To je potrebno da bih riješila ovaj slučaj i spasila vašeg oca. To je sada pitanje časti za mene. Bahar, gospođa Kader, vaša sestra, brat Sulejman i mnogo drugih nevinih ljudi… moram biti sigurna da niko nije umro uzalud. Dugujem to i sebi i bratu Sulejmanu. Umjesto da hodamo različitim putevima da bismo postigli isti cilj, možemo se ujediniti i postati još jači. I vi se ne možete približiti Turgutu ili Seri. Oni nikada neće sumnjati u mene. Vidite, da nisam otišla njihovoj kući večeras ne bismo saznali za dugme. To je razlog zbog čega ne trebam ja vas, nego vi mene. Prije nego što konačno odlučite i o tome razmislite, gospodine Mahire!
Jasin: Jako dobro, brate. Da li se tako odbacuje prilika koja dođe sama od sebe? Tako treba! Gospođo Feride! Gospođo Feride, oprostite Mahiru, izvinjavam se u njegovo ime. Malo je uzrujan iz poznatih razloga. Ponekad je jako teško prihvatiti neke stvari.
Feride: Jasine, čekam na vijesti od vas. Ako pristane i prihvati moju pomoć, kazat ćete mi. A ako je njegov odgovor „ne“, onda me, molim vas, redovito obavještavajte kako napredujete. To ne molim kao sutkinja Feride, tražim to kao Feride.
Jasin: Ne brinite, da li je Mahir dio tima ili ne, ja ću raditi sa vama.
Feride: Hvala. Laku noć.
Jasin: I vama. Otišla je. Izgleda da je malo uznemirena, i možda je barem malo upravu. Sada, na kraju dana, ne možeš to zanijekati. Tvrdoglavost nema vrijednosti ovdje.
Mahir: Shvatio sam, Jasine! Ne pretjeruj.
Jasin: Dobro, kako ćemo pronaći to dugme?
Mahir: Da je bilo u kući, Turgut bi ga već pronašao. A to znači da je negdje drugo.
Jasin: Recimo da imate nešto dragocjeno i da ga morate sakriti od sviju…
Mahir: Ili ćeš to imati uvijek kod sebe ili ćeš ga staviti u trezor.
Jasin: Naravno, sef u banci! Ako je u banci, niko ga neće moći pronaći, i ako ne ideš sam, niko to ne može uzeti. Najsigurnije mjesto! Ali, ako ga niko drugi ne može uzeti, znači da ne možemo ni mi.
Mahir: A i bankovni zapisi nisu lako pristupni.
Jasin: Tačno, ali mogu da saznam. Saznat ću da li ima bankovni sef ili ne. Ali, bit će nemoguće otvoriti ga.
Mahir: Saznaj, a ja ću ga otvoriti.
Jasin: Počet ću sutra ujutro, brate. Pogledat ću u poslovnicama banaka koje su joj najbliže. I zamolit ću Kemala za pomoć.
Mahir: Ali, Sera nije glupa. Sama je došla i dala Feride svoj iskaz. Protiv Turguta igrala je na pobjedničku kartu i dobila. Ima odriješene ruke, a očito poznaje Turguta jako dobro. To znači da ga neće staviti u banku gdje se lako može naći.
Jasin: Onda ćemo istraživati nekoliko dana.
Mahir: Prvo, neće ga staviti na svoje ime. Pogledaj da nije upotrijebila djevojačko prezime, njeno prezime iz prvog braka, a ima i kćerku, možda ga je otvorila na njezino ime.
Jasin: Dobro, brate, provjerit ću sve mogućnosti, nadam se, da ćemo to brzo razriješiti.
Mahir: Moramo da uradimo sve što se može da pronađemo dugme prije Turguta.
Jasin: Ne brini… Ah, Mahire, mislim da bih trebao šutjeti i ne pitati, ali ne ide. Primio si na znanje ono što je Feride rekla? Nećeš primjeniti svoju svima poznatu tvrdoglavost, je li, Mahir Kara?
Momak: Ko je glavni ovdje?
Jasin: Ja sam… Šta se dogodilo?
Momak: Tražimo Nedždeta, Baruta Nedždeta.
Jasin: Nedždet nije ovdje. Šta se dešava?
Momak: Brat Daljan je izašao jer je pomilovan.
Jasin: To je dobro. Čestitam.
Momak: Ima nekih stvari koje treba da sredi sa Nedždetom i on ga želi odmah vidjeti.
Mahir: Gdje je brat Daljan?
Momak: Na svom mjestu, u kockarnici.
Mahir: Posjetit ću ga.
Momak: Dođi, brate, mi ionako idemo tamo.
Jasin: Mahire, primi na znanje ono o čemu smo razgovarali… u vezi Feride, ok? Čekat ću da mi se javiš.
Feride i Kerime
Kerime: Feride? Jesi li to ti, moja kćeri?
Feride: Da, majko, ja sam.
Kerime: Draga moja!
Feride: Šta je to, majko? Nije mi rođendan, šta se događa?
Kerime: Nije od mene, od tvog zaručnika je… Kako je Sinan romantičan! Napravio je veliki posao. Zapravo je jako očito kako je dobar. Gospodin.
Feride: (Čita kartu) „Izvinjavam se ako sam prešao granicu, ali mi moje srce ne dozvoljava da te ostavim samu. Laku noć. Sinan.“
Kerime: Šta kaže, Feride? Ili izjavljuje svoju ljubav?
Feride: U svakom slučaju, majko, umorna sam i dobro će mi doći da se malo odmorim.
Kerime: U redu, idi i odmori se dobro, kćeri moja… ah, Feride! Zamalo da zaboravim! Uzmi slobodan dan ovu srijedu. Tvoja buduća porodica dolazi, pozvala sam ih na doručak.
Feride: Majko, zašto si ih zvala tokom radne sedmice? Imam posla.
Kerime: Gospođa Sevim će ići u inostranstvo da se sretne sa gospodinom Četinom i moramo se vidjeti prije nego što ode. Uzet ćeš slobodan dan i to je to. Sud neće propasti bez tebe. Odmori se od posla. Ne možeš se smiriti zbog tuđih problema koji te okupiraju. A sad ćeš izgubiti ono što moraš.
Feride: Majko, molim te!
Kerime: Ne usuđuj se! Ne usuđuj se, Feride, to je neprikladno. Ako ne sada, morat ćemo to uraditi neki drugi put. Uzet ćeš dozvolu ili šta god, ali sjedit ćeš ovdje za tim stolom za doručak!
Feride: Majko, zašto si me stavila u ovaj položaj, a da me nisi ni pitala?
Kerime: Kao da je strankinja! Postat ćete porodica i ona je majka tvog budućeg muža… To je to! … Mlada damo, zaboravila si čokoladu.
Mahir i Daljan
Daljan priča da su se i gosti promijenili, izgledaju siromašni i nije ni čudo što novca ima sve manje te da je dao vuku da čuva ovce. Onda Mahir dođe i oni odlaze u njegov ured.
Mahir: Čujem da tražiš Nedždeta.
Daljan: Tražim, ali ga ne mogu pronaći. Pretpostavljam da ima puno posla. Nazif mi je proslijedio tvoje upozorenje. Saznali smo i za Ajtenine zaruke.
Mahir: Moj otac zna?
Daljan: Djevojka je došla i rekla mu te ga pitala za blagoslov da se može vjenčati… Uništio je sistem koji sam izgradio… Ako ga pronađem, natjerat ću ga da zaboravi na majčino mlijeko.
Mahir: Brate Daljane, ovaj Nedždet je prljaviji nego što mislimo. Počevši od pljačke u trgovačkom centru do pucanja na mene, on je iza svega toga.
Daljan: I, kažeš da ga ubijem?
Mahir: On je samo pijun… ništa osim sjene iza koje se kriju ostali ljudi. Ako ga se riješimo sada, onda nećemo nikada biti u stanju da pohvatamo one koji sve to kontroliraju.
Daljan: I, kažeš da ga ostavim na miru?
Mahir: Kažem da trebamo biti strpljivi.
Daljan: Ako bi mi neko drugi osim tebe davao savjete, bio bi već mrtav. Ali, tvoj položaj i tvoje razmišljanje su različiti. Posve se oslanjam na tebe. Ako tako kažeš, tako će i biti. Ali, dozvoli da ga malo ukorim. To će me barem malo smiriti, barem ću ga natjerati da plati što je sve pretvorio u močvaru.
Mahir: U redu, brate. Ali, kad dođe vrijeme ja ću stati pred njega.
Nedždet, Jilan i Turgut
Jilan: Isporučili smo i sve je ok, je li, Barute?
Nedždet: To je tek početak, možda sam ja dobar znak.
Jilan: Hodao sam k'o po jajima pitajući se da li će pošiljka biti isporučena kako treba, ali sada sam sretan jer je sve gotovo. Idemo kod mene na piće u čast ovoga.
Nedždet: Pit ćemo, pit ćemo, a ti mi možeš objasniti za koga je ova pošiljka oružja. Ne gledaj me tako, kod mene neće upaliti ako kažeš da ne znaš.
Jilan: U ovom životu, dobro je znati dovoljno, a ne previše, brate moj. Svaki podatak koji saznaš iz svoje znatiželje, bit će breme na tvojim plećima. I štetno po tvoj život. To je razlog zbog kojeg ćeš uraditi svoj posao, uzeti svoj novac i uživati... (beep) (tada im vozač kaže da su upali u zasjedu).
Nedždet: Ko je ovo?
Jasin: Sad ćemo saznati. Oooo, gospodine tužitelju, kakva čast? U zadnji čas si promijenio put, ne pojavljuješ se, a povrh toga, pripremiš nam zasjedu. Šta se dešava?
Turgut: To znači da i ja znam nešto.
Nedždet: Da li bi podijelio sa nama, da i mi znamo u što se upuštamo, je li tako, brate Jilane?
Turgut: Taj automobil koji je potonuo u vodu, za vaš pileći mozak, bio je beznačajan incident, a ustvari nije.
Jilan: Kako to?
Turgut: Ljudima iz biroa pošiljka je bila sumnjiva i pratili su je. Promijenio sam mjesto isporuke da ih se riješimo. Postupali ste bez da iko bude ozlijeđen, kao da ste (i provuče ruku kroz kosu)…
Jilan: Šta mogu da kažem? Vaš nos jako dobro njuši, Bogu hvala.
Turgut: Nije to samo stvar njuha, Jilane. Potrebno je iskustvo, poznavanje i inteligencija. I zato ja naređujem, a vi radite. Ukratko, svaki dobar posao treba nagraditi. Kaži jednome od tvojih ljudi da otvori gepek... pitam se šta će izaći! Jeste li vidjeli? Jesi li ikada vidio toliko novca na jednom mjestu, Nedždete? Usput, Gospodin (kodno ime za Feridinog oca) me je zamolio da vam zahvalim u njegovo ime.
Nedždet: Hvala. Ako uhvatiš vremena, predstavi nas i mi ćemo biti počašćeni da se sretnemo sa njim.
Turgut: Kad dođe pravo vrijeme, Nedždete, kad dođe pravo vrijeme.
Mahir i Daljan
Daljan: Poznaješ svog oca bolje od mene. Rekao sam mu da dođe i izađe van na jednu noć i uzet ću te sa sobom. Vidjet ćeš ženu i porodicu i vratit ćeš se ujutro. Ali, ne, jednom je već probao, onu noć kada je mislio da mu je unuk bolestan. Rekao je da to neće više napraviti, neće više nikoga izložiti opasnosti.
Mahir: Neće.
Daljan: Ostaviti ga tamo i izaći jako me je dotuklo, Mahire. Osjećam se bespomoćan, kao da imam kamen na srcu… Ovdje…
Mahir: Nema više nikoga u njegovoj ćeliji?
Daljan: Nema nikoga osim Nazifa. Dva dana sam odugovlačio, a onda je primjetio i natjerao me van.
Mahir: Brate, vrata se ne otvaraju samo u jednu smjeru?
Daljan: I?
Mahir: Kažem, da li se vrata otvaraju samo za vani?
Nazif i Mahir
Nazif: Jesi li se izgubio? Šta tražiš na ovome hladnom mjestu? Iza ova četiri zida? Ono što nosiš u ustima, to je od kruha koji sam pojeo jutros. Kada se rastužim zbog usamljenosti, padne sa moje strane, ali onda sam pomislio „postaješ star, Nazife, a ruke i noge ne mogu te držati više“. No, tu je srebrna podstava - to je vaš život. Ne želim ništa, Serdar, dovoljno je da me ostaviš na miru. Nemaš ništa drugo da se zabavljaš? Nemoj prekidati moje samotno vrijeme, mi ne odgovaramo jedan drugome.
Serdar: Ne, ovaj put si mnogo sretniji. Ja ću smiriti tvoju usamljenost.
Nazif: Sine moj!!
Mahir: Tata!
Nazif: Kako si došao? Nemoj da se usudiš da mi kažeš da su te uhapsili.
Mahir: Ne, oče, brat Daljan mi je pomogao sa ovim željeznim vratima. Bit ću sa tobom do jutra.
Nazif: Onda je to dan za slavljenje. Sretan sam kao da su me pomilovali. Dođi…
Mahir: Prije nekog vremena rekao si da ne želiš ništa. Ali, Nazif Kara kojeg ja znam, neće odbiti „Kazan Debi“.
Nazif: Čitaš mi misli, Mahire. Želio sam to, ne pitaj.
Mahir: Uživaj, tata.
Feride i Melih
Feride se prisjeća Mahira koji joj kaže kako je od nje naučio da svako treba da zna svoje mjesto i status, da treba stati iza riječi koje da… i Melih pokuca….
Feride: Uđi.
Melih: Imaš li vremena?
Feride: Naravno, dođi… Da li si dobro, Melih? Da li se Nisat nešto loše dogodilo?
Mahir: Ne, ona je dobro. Naravno, žali se ona, ali upravu je. Odrasta, a kad mene nema, ponaša se baš kao i njena tetka. Zahvalan sam njenoj nani, ona se brine o njoj sasvim dobro.
Feride: Dobro, u čemu je onda problem?
Melih: Ti si problem, sestro. Vidim da nemaš pojma šta se dešava. Majka, otac i gospođa Senem, čuo sam ih kako razgovaraju. Porodični sastanak. Žele da se udaš za Sinana za mjesec ili dva najviše!
Feride: Šta???
Nazif i Mahir
Mahir: Tata, ovaj nečasni čovjek ne zaslužuje da živi i da se šeta uokolo na sudu.
Nazif: Ne možeš pobjeći ni od nepravde ni od pravde. Doći će trenutak kada će oni koji ih smatraju odgovornima stati pred njih, ali kad će se to dogoditi? Samo Bog zna!
Mahir: Uskoro, oče, uskoro. Samo da dokažemo da je počinio zločin, sve ostalo će doći. Jedno za drugim. Nije njegov jedini grijeh to što je počinio zločin, uz to još surađuje sa mafijom u krijumčarenju oružja.
Nazif: Tako, gospodin tužilac ne radi sam.
Mahir: Izgleda tako… iza sebe ima cijeli potporni sistem.
Mazif: Kad se uništi vrh, lako je doseći planinu ispod njega. Ali, neće li biti teško za tebe, Mahire, da se time baviš sasvim sam?
Mahir: Nisam sam, tata. I Feride je sa nama. Ona sve zna, i za Turguta isto. Radi sve što može, da ostane na tom slučaju. Songul će uskoro diplomirati, tata.
Nazif: Znam… moja će kći dobiti svoju diplomu. Gledaj, dovezi mi je čim diplomira, i Safije sam rekao… Rekao sam joj da ne dolazi, ali moje srce više ne može da izdrži, Mahire. Prvi dan, kad posjete budu dozvoljene, sve ih dovedi. Da ih zagrlim, pomirišem njihovu kosu…
Mahir: Dovest ću ih, tata.
Nazif: Svi su dobro, zar ne?
Mahir: Da, tata, svi su dobro.
Nazif: Ima li vijesti o Orhanu?
Mahir: Pronaći ću ga, ne brini. Uhvatit ću ga za uši i dovesti tebi.
Nazif: Mahire, kako si ti? Vidim bol u tvojim očima, ne treba ni pitati? Lako se može pročitati na tvome licu.
Feride i Melih
Melih: Mrzim da ti to kažem, ali rekao sam ti da ne nastavljaš sa ovim zarukama, sestro. Ali, znaš, Mehmet Saim Sadoglu kojeg ja znam, nikad se neće predomisliti. Moli da se pojavi problem na Sinanovi strani.
Feride: Sinan ne želi da se vjenča sa mnom, samo mi pomaže. Kada kažem da je gotovo, bit će gotovo. Kada jednom stanem ispred odbora, sve će se završiti.
Melih: Sestro, ja ovom momku, Sinanu, ne vjerujem. I po mom mišljenju, ni ti mu ne smiješ vjerovati. Taj čovjek je vrlo tajnovit, baš kao tajna koja se krije iza ogledala. Mislim da ne trebaš čekati odbor, idi i reci tati istinu.
Feride: Ne mogu to učiniti.
Melih: Onda se vidimo na vjenčanju, sestro.
Feride: Melih, Melih, molim te, ne idi. Posve sam sama, čak i tvoj glas zvuči uzrujano sa mnom. Molim te, ne napuštaj me ponovo i ne idi baš kada se led između nas počeo topiti.
Melih: Moja draga seko. Iznenađuješ me. Ti si bila savršena u toj porodici. I sada iza sebe ostavljaš desetke gubitaka kako bi prikrila zločin. Ponekad pomislim kako bi bilo najbolje da nikada nisi dobila slučaj Nazifa Kare...
Feride: Ja ne mislim tako, Melih, jer sam se kroz ovaj slučaj naučila šta je to život. Naučila sam da me meni bliska osoba može jako lako ubosti u leđa. Ta moć uništava nedužne. I naučila sam da je ono što piše u knjigama sasvim drukčije od onog što se dešava na ulicama. Ko je u pravu i kakav je zločin i šta je pravda, to sam naučila. Da nije bilo ovog slučaja, ostarila bih misleći da je ono što su nas naučili u tim knjigama istina. Zapravo, tek poslije tog slučaja sam postala sutkinja Feride. Moje slijepe oči postale su pronicljive. Upoznala sam život sa mojim umom i ljubav sa srcem. I naravno, tu je bol zbog rastanka koju sam doživjela sa Mahirom. Ne gledaj tako, neću plakati. Moram shvatiti da disanje ne pripada samo jednoj osobi, Melih. Dok je smrt ovako blizu mene, naučila sam da živi imaju veću vrijednost. Zbog toga toliko puno dugujem ovom slučaju, Melih.
Nazif i Mahir
Nazif: Sve je jasno, zar ne, Mahire? Tako se ona uplela zbog mene i tebe. Upala je u ove zaruke kako ne bi izgubila slučaj i te zaruke su samo zbog toga. Ali, doći će dan kada će se i ovaj slučaj zatvoriti i Feride će baciti ovaj prsten i tada ćete vas dvoje opet biti zajedno, i dušom i tijelom.
Mahir: Moguće ako bi se radilo o advokatu Salihu i sutkinji Feride, ali... Feride i Mahir Kara? Nemoguće! To mi je rekla gledajući me u oči. Čak i ako prevaziđem svoj ponos, ne mogu prevazići istinu. Prihvatio sam to. Gotovo je!
Nazif: Ah, Mahire, ah! Samo ako se ljubav okonča možeš to da kažeš. Ovo srce je tako tvrdoglavo da nikada ne osporava što um odluči. Kad god tvoj um pokuša eliminirati srce, ovo ovdje (pokazujući na srce) uzima samog sebe i odlazi... i odjednom ćeš shvatit da si preduboko u ovoj ljubavi koju pokušavaš tako jako odbiti. Stavi na stranu cijelu tu priču sa rastankom, ne bi mogao ostati dalje od dužine veće od dužine jednoga zrna riže. Znaš li Sabahattin Alija, Mahire?
Mahir: Darovao si mi njegovu knjigu, tata.
Nazif: Jako mi se sviđa. Ovdje je pjesma koja kaže:
(prijevod: Marko)
Godine mi poput dana prolaze
Umoran sam od odlazaka sam,
Ne misli da se ljutim na te,
Iznova ja ću voljeti tebe.
Da se drugoj i osmjehnem,
Da se od te podalje držim,
I da znadem da me ne voliš
Iznova ja ću voljeti tebe.
Da se na me strovale sve planine,
Da svi moji saputnici nestanu i odu,
Dođi, ljubljena, dođi, prijatelju,
Iznova ja ću voljeti tebe.
Srce kao da je tvoje prepolovilo,
I uvijek isto osjećalo,
Uvijek i bez prestanka,
Iznova ja ću voljeti tebe.
Raznosač novina: Vijesti, Vijesti! Mladić izboden na ispitu!
Nazif: Vrijeme je da se pozdravimo. Htio sam reći prije nego onaj mrski dođe, ali učinio nam je uslugu, pa ne mogu tako da kažem. Budimo spremni prije nego što on kaže da budemo.
Mahir: Jesi li spavao, oče?
Nazif: Jesam, nedostajao mi je san uz miris mog sina. Sreća navrati u moje snove čak i kad je u pitanju samo jedna noć. Mahire...
Mahir: Molim, oče?
Nazif: Daj ovo mom unuku, reci mu da mnogo nedostaje svome dedi, da svaku noć dolazi u moje snove i poljubi, poljubi njegovu plavu kosicu... možeš li?
Mahir (klimajući glavom): Hvala, oče.
Nazif: Nisam još gotov. Ovo je za tvoju majku, ne zaboravi je... Ovo će pristajati mojoj kćeri koja će uskoro maturirati, ako Bog da! Gledat ću je kako postaje mlada i osniva porodicu. Ovo daj Orhanu kad ga nađeš. Reci mu da zakači ključ naše kuće i nikad ne koristi drugi. Ovo daj Ilknur, za bebu Umut.
Mahir: Kad bih joj to samo mogao dati, oče. Najveća bol je to što ne mogu otići odavde sa tobom.
Nazif: Bit će, bit će i to, ako Bog da. Bit ću pored tebe prije nego što se Umut rodi...
Jesi li još tu? Ne možeš li naći svoju kuću? Nisi li otišao kući?
Songul, Safije, Ilknur, doktor
Songul: Evo doktora.
Doktor: Dobro jutro, gospodine Ilknur, kako ste?
Ilknur: Dobro jutro, dobro, hvala Bogu. Ne osjećam bolove i moj sin je dobro, šta više tražiti od Boga?
Safije: Hvala Bogu, kćeri, zašto ne bi bio u redu? Zašto ne bi bio, doktore?
Doktor: Prvo poslušajmo bebine otkucaje srca i izmjerimo krvni pritisak. Poslije toga ćemo popričati o svemu detaljno.
Ilknur: U redu.
Doktor: Hoćete li joj pomoći? Otkrijte joj stomak.
Safije: Ja ću pomoći svojoj kćeri.
Ilknur: Nije se micao danima, ali jutros sam osjetila kako se malo pomjerio.
Safije: Ako Bog da.
Ilknur: On je dobro, je li, doktore? Umut je dobro, zar ne?
Jasin, Feride, Sera, Turgut.
Feride: Dobro jutro.
Jasin: I vama. Našli ste vremena za mene u radnom vremenu, hvala vam.
Feride: Nema na čemu, rekli ste da ste nešto našli, o čemu je riječ?
Jasin: Ustvari, nismo došli do tačnog rezultata, Još uvijek istražujemo. Pričao sam sa Mahirom dugo pošto ste otišli juče. Moguće je da postoji sef u banci na Serino ime ili na ime njene rodbine.
Feride: Naravno, to je moguće. Da je bilo sakriveno kod kuće, Turgut bi ga pronašao još davno. Po mom mišljenju, Sera je mogla iznajmiti sef na tuđe ime i čuvati ga za sebe zato što se čini da se nje Turgut jako boji.
Jasin: Ustvari... možete ispitati Seru sada, gospođo sutkinjo.
Feride: Ne, to nije moguće. To nije ono što ja mislim. Mislila sam da Turguta poznajem godinama, Jasine. Nije mi se učinilo, čak ni na jednu sekundu, da bi on mogao biti ubica, ali čovjek pred nama nije prosjak. On je tužilac koji poznaje zakon i ima moć. Recimo da nagovorimo Seru da govori. Bez sumnje, on će pronaći prikladno objašnjenje za to i saznat će da mi znamo sve. Imamo mogućnost da se jednom suočimo s njim i zato trebamo ključni dokaz ili će nas ponovo pobijediti.
Jasin: Upravu ste, ne brinite, mi tražimo, naći ćemo dugme što je prije moguće i vi ćete dobiti informaciju, takođe.
Feride: Svakako, idem ili ću zakasniti. Kao što znate, i zidovi imaju uši, ne smiju nas vidjeti zajedno.
Jasin: Možete popiti čaj?
Feride: Ne, ne želim.
Jasin: Sljedeći put ćemo se vidjeti negdje drugo.
Feride: U redu, gospodine Jasine, mogu li vas još nešto zamoliti?
Jasin: Naravno, samo izvolite.
Feride: Da li Mahir zna da ste došli ovdje? Ili ćemo se opet vidjeti tajno?
Jasin: Zna.
Feride: Znači, promijenio je mišljenje?
Jasin: Dobro da ste me podsjetili, umalo sam zaboravio. Mahir kaže da se moramo vidjeti što prije. Poslat ću vam poruku.
Feride: U redu, prijatno.
Turgut: Izvinite, dobro jutro, draga Feride. Obično doručkuješ kući pa onda dođeš, mislio sam da ne voliš jaja i paradajz ovdje.
Sera: Prestani Turgute, prepadaš gospođu sutkinju. Kako si, draga Feride?
Feride: Nije me prepao, bila sam iznenađena na trenutak.
Sera: Dobro.
Feride: Otkad ste vi ovdje?
Sera: Upravo smo došli, htjeli smo kupiti sendvič, znaš da nas je sluškinja napustila, nismo imali ništa da pojedemo, ja jedva napravim nešto za Ipek.
Turgut: Draga moja Feride, jesi li ti dobro? Za kim gledaš tako? Je li za Sinanom? Nisam ga prepoznao.
Feride: Da, bili smo na čaju prije posla. Ionako ne želim zakasniti, vidimo se na poslu, zbogom.
Sera: Zbogom. Turgut? Kakva je ovo priča: mislio sam da ne voliš jaja i paradajz ovdje? Ne tiče te se šta ona jede za doručak.
Turgut: To je samo razgovor, moja ženice. Glad nas čini nervoznim. Hajde da sjedneš.
Mahir, Safije, Songul, Nazif.
Mahir: Ilknur... majko... Gdje je Ilknur?
Safije: Odveli su je na operaciju, izgubila je Umuta.
Mahir: Zašto, majko? Je li zbog Bulenta?
Safije: Ne, nije ni zbog koga. Nije suđeno. Bio je slab, znala sam to. Nije rastao, ostajao je slabašan, dragi moj Mahire. Treba mi Songul, Ilknur izvode sa operacije. Neka Nazif izađe, ne smije vidjeti majku u ovakvom stanju, bit će preplašen, neka prenoći kod Zakiye noćas.
Orhan, Nilaj
Nilaj: Dobro jutro, nisi ni probao...
Orhan: Nisam gladan.
Nilaj: Sad je soba ispunjena svježim zrakom, iako je to nebitno kada si ti kao ptica u kavezu. Zašto? Želiš li da izađemo vani? Da odemo negdje na čist zrak, na plažu možda, da gledamo plavetnilo... Mogli bi otići do šume, stabla i lišće...
Orhan: Ne želim.
Nilaj: Zašto? Očito ti je dosadno.
Orhan: Nemam snage za šetanje.
Nilaj: A ko kaže da ćemo šetati? Plus, svjež zrak je dobar za tijelo i duh. Hajde, ustaj, ne budi razmažen kao mlada, hajde...
Mahir, Nazif mlađi.
Nazif: Crni daidža, pitat ću te nešto, moj brat je postao melek zbog mene, je li?
Mahir: Odakle ti to? Je li tako nešto moguće?
Nazif: Bio sam ljubomoran, nisam ga želio i Bog me kaznio.
Mahir: Tvoje čisto srce ne može prouzrokovati ništa loše, dragi moj Nazife, neke se stvari ne dese zato što nije suđeno da se dese, baš kao sada, to je sudbina.
Nazif: Crni daidža, nikad nisam volio sudbinu, uvijek nam donosi bol i zbog nje plačemo.
Mahir: Tvoj deda mi je rekao da te pozdravim, rekao je: "pomiriši njegovu plavu kosu, mom velikom unuku“, rekao je da si ti glava kuće i poslao ti poklon, hoćeš da ti ga dam sada ili poslije?
Nazif: Sada.
Mahir: Stvarno?
Nazif: Daj mi sada.
Mahir: Rekao je da će jedan dan letjeti kao ova ptica i sletjeti na tvoje rame, uzmi je.
Nazif: Je li je moj deda napravio?
Mahir: Svojim rukama.
Nazif: Crni daidža, da li sve ptice lete?
Mahir: Da.
Nazif: A gdje odlaze one mrtve, da li i poslije smrti lete?
Mahir: Lete, lete ka slobodi.
Nazif: Hajde, idemo!
Mahir: Idemo, lave.
Songul i Bulent
Bulent: Songul.
Songul: Zašto si došao? Zašto? Da vidiš šta si uradio?
Bulent: Songul... Je li se nešto loše dogodilo Ilknur?
Songul: Ne izgovaraj joj ime.
Bulent: Songul... Ilknur je dobro, zar ne?
Songul: Nije i nikad neće biti! Njena rana će krvariti u njenom srcu, nikada više neće biti ista zbog tebe, nisi ubio samo njeno dijete, nego i njene nade.
Bulent: Ilknur...
Songul: Gubi se odavde, nemoj da te vidi i da joj duša još više gori. Idi!
Daljan i Nedždet.
Daljan: Misliš da je zvijer ljudsko biće i da želim da ti pljunem u lice?
Nedždet: Počeo si da čistiš čim si došao, brate Daljan?
Daljan: Došao si da umreš sam?
Nedždet: Tražio si me, mislio sam da ti mnogo dugujem i došao sam.
Daljan: Ti...
Nedždet: Nemoj, brate Daljan... Shvatam da si bijesan, ali shvatio sam stvari na svoj način. Bio sam tu za tebe, sve ove godine. Naučio sam posao i odletio sam iz gnijezda da bih pronašao svoj put...
Daljan: Ono što si ti uradio nije bilo odlijetanje nego... i izdaja onog ko ti je okrenuo leđa. Vjerovao sam ti što se tiče posla i ugleda, a šta si ti uradio? Da... ti si to oteo... kao grabežljivac.
Nedždet: Ti si moja duša, moj brat i ti ste mnogo učinili za mene. Htio sam da se raziđemo u prijateljskim odnosima, ali...
Daljan: Ali šta? Šta? Vrlo lako si zaboravio gdje ti je mjesto. Možeš li živ izaći iz ove sobe ako ti ja to ne dozvolim? Moli se za Nazifa. Neću te ubiti samo zbog njega. Zahvali se Bogu što si oženio djevojku koju on gleda kao kćerku. To što sada dišeš, to je zahvaljujući njoj. Ali, ako to ne cijeniš, onda ću te ubiti vlastitim rukama. A sad, nemoj da te ikad više vidim.
Nedždet: Vidim da sam upravo izbačen iz mjesta koje sam smatrao svojim domom... Ako ti tako želiš onda zbogom, brate Daljan.
Daljan: Nedždete...
Nedždet: Ne... Barut, odsad se zovem Barut. Vrijeme je da stari crvi odstupe... imaj to na umu.
Jasin i Kemal
Jasin: Kemale, ti provjeri u bankama u tvom naselju, a ja ću provjeriti u drugim. Iako mislim da ne bi otvorila račun na svoje ime, trebali bismo razmotriti sve mogućnosti... Sera Ašik, Emel Ašik... Ne znam... Možda ga je otvorila na ime svoje kćerke. Provjeri za svako ime koje sam ti dao.
Kemal: Ne znamo čak ni ime ni banku. Tražimo iglu u plastu sijena.
Jasin: Nemoj da se žališ već prvi dan. Ta su mjesta najbliža njenoj kući, a ja ću provjeriti u okolini suda.
Kemal: A šta ako ne bude?
Jasin: Ako ne, onda ćeš provjeriti svaku banku i sve kutije sa zapisima, imaš li nešto protiv?
Kemal: Naravno da ne, gospodine.
Orhan i Nilaj
Orhan: Gdje si naučila da voziš?
Nilaj: Nije to ništa kad bi znao šta još sve znam da radim.
Orhan: Otkad živiš u Surajinoj kući?
Nilaj: Već 3 godine.
Orhan: Zašto nisi išla u školu?
Nilaj: Svačija škola je drugačija. Ja sam odlučila da studiram život.
Orhan: Pobjegla si od kuće?
Nilaj: Kuća nije mjesto gdje neko živi, gdje je rođen ili gdje pronalazi hranu. Nikad nisam poznavala mog oca. Odrasla sam u velikoj palači, kad sam imala hranu i odjeću nisam tražila ništa drugo. A oni se nisu trudili da nauče djevojku koja ih služi.
Orhan: A poslije toga?
Nilaj: Poslije toga, oni su ostarili i umrli. Surajina kuća je postala moj dom. Jesi li završio sa ispitivanjem?
Orhan: Zašto?
Nilaj: Ne traži razloge. Željeli smo da udahnemo malo svježeg vazduha i oraspoložimo se, a sad si nam pokvario raspoloženje.
Orhan: Je li ovo tvoje auto?
Nilaj: Da, jeste. Sviđa li ti se?
Orhan: Kako si ga kupila?
Nilaj: Dobila sam ga na poklon.
Orhan: Ali, druge djevojke ga nemaju.
Nilaj: Ja nisam jedna od njih. Idemo prema plaži ili u šumu?
Orhan: Idemo kod Bajazida.
Nilaj: Zašto?
Orhan: Sad si ti na redu da ispituješ? Ti si ta koja je htjela da izađe. Vozi i vidjet ćeš.
Bulent, Orhan i Nilaj.
Nilaj: Lijepo naselje! Gdje idemo?
Orhan: Skreni desno.
Nilaj: Kako ti narediš, paša!
Orhan: Zaustavi auto. Rekao sam ti da staneš. Zete moj, zašto izgledaš tako? Šta ti se desilo?
Bulent: Proklet sam, Orhane! Ilknur...
Orhan: Šta se desilo mojoj sestri? Govori, zete!
Bulent: Naš sin, Umut... Umro je...
Mahir se prisjeća.
Mahir: Sretan rođendan!
Feride: Hvala ti! Zašto bih se ljutila na tebe, Mahire? Ničim to ne zaslužuješ. Obećao si mi nešto i to nisi ispunio. Nisi se izvinio, sutradan nisi došao u sud. Sve to je tako normalno. To te nije nimalo dotaklo, došao si ovdje i počeo da piješ. E, pa, nazdravimo u tvoje ime!
Završava se Mahirovo prisjećanje.
Feride: Gospodine Mahire, gospodine Mahire... Zdravo.
Mahir: Šta je bilo?
Feride: Razgovarala sam sa gospodinom Jasinom. Rekao je da ima nešto da kaže. Zbog tog sam došla.
Mahir: Da, gospođo Hakime, znam. I mene je zvao. Otkrio je nešto.
Feride: Stvarno? Šta?
Mahir: Nije rekao. Rekao je samo da će objasniti kad dođe. Zar nećeš sjesti? Ako ne želiš da sjedneš prije nego što Jasin dođe, razumijem. Ne smeta mi da sjedneš za drugi sto.
Feride: Da sjednem za ovaj ili onaj sto, za mene to, gospodine Mahire, ne predstavlja nikakvu razliku.
Mahir: Sjednite, gospođo Hakime. Vaše prisustvo će počastvovati sto bijednika.
Mahir: Želite li čaj ili nešto da pojedete?
Feride: Ne, ne želim ništa, hvala.
Mahir: Izvini, momče?
Konobar: Da, brate?
Mahir: Možeš li mi donijeti šolju čaja i kiflu sa sirom?
Konobar: Može, brate.
Feride: Onda ću i ja uzeti šolju čaja.
Mahir: Donesi dva čaja, sine. Jedan za gospođu sutkinju.
Feride: Vrijeme je postalo promjenljivo ovih dana, zar ne?
Mahir: U skladu sa svijetom, gospođo sutkinjo. Bar majka priroda nije tako burna kao što su ljudi. Nasreću, znamo da poslije kiše dolazi sunce.
Kemaletinova žena dolazi da učini našem paru da im bude još neprijatnije...
Kemaletinova žena: Dobrodošli, dobrodošli! Ja sam Kemaletinova žena. Kad je radnik rekao da su došli brat Mahir i gospođa Hakime, dotrčala sam ovamo! Kemaletin već zapitkuje kad će se naš Turkan Soraj i Kadir Inanir vjenčati. Eh, ja to samo tako kažem... Kemaletin je pročitao u novinama nekidan da se gospođa Hakime vjerila sa nekim drugim. Rekla sam da je moguće da to nije istina, kako bi se tako nešto moglo desiti? Ali, kad sam vas vidjela zajedno, pao mi je kamen sa srca! Prije bi rijeka presušila nego vaša ljubav. U svakom slučaju, ostavljam vas na miru. Prijatno!
Turgut ide da obrije svoje strnište. Nedždet dolazi umjesto brijača.
Nedždet: Da vas skroz izbrijem, gospodine tužioče?
Turgut: Jel' me to ti pratiš, Nedždete?
Nedždet: Ko vas prati? Uvijek nalijećem na vas. Zar nije uvijek bilo tako? Ima nešto što je veoma važno i stoga sam odlučio da vas posjetim. Zašto me tako gledate, gospodine tužioče? Neću vas povrijediti, ne brinite! Vješt sam.
Turgut: Prekini da pričaš, Nedždete. Počni da radiš pa da vidimo šta tvoje ruke mogu.
Čovjek unosi čaj i Nedždet govori da Turgut želi jedan.
Nazad kod Feride i Mahira u njihovu čajdžinicu. Kemaletinova žena im donosi čaj.
Feride: Mogu li dobiti šećer, molim vas?
Mahir: Nekad ne stavljate šećer. Zbunjujete me. Naravno, biti neodlučan je teško. Nekad ovako, nekad onako...
Feride: Skoro će početi radno vrijeme.
Mahir: Da, kasni.
Feride: Mozda neće uopšte doći?
Mahir: Kako to mislite?
Feride: Možda sam pogrešno razumjela.
Mahir: Mislite da sam i ja pogrešno razumio?
Feride: Možda već znate da komesar Jasin neće doći.
Mahir: O čemu pričate, vaša visosti? Jasin je lično ugovorio ovaj sastanak, je li to hoćete da kažete? Zar smo mi neka djeca? Bože dragi...
Feride: Zašto se ljutite? Zar sam tako rekla?
Mahir: Onda mi samo recite šta tačno hoćete da kažete, vaša visosti. Budite iskreni.
Feride: Gospodine Mahire, prvo prestanite da mašete rukama...
Mahir: Ferideeeeee!
Feride: Smirite se!
Mahir: Gospođo Feride, nemojte me ljutiti. Ovdje sam zbog iste stvari.
Feride: Bilo kako, da zaključimo ovu temu. Ne govorim vam ništa. Gospodin Jasin je nametljiva osoba. Pitala sam vas samo da li ste svjesni toga.
Mahir: Nisam.
Feride: Dobro!
Mahir: Da. Dobro!
Mahir okreće leđa Feride. Onda je pogleda i ugleda prsten. Ona pokušava da ga sakrije, ali je prekasno.
Mahir: Idem malo da se prošetam.
Jasin dolazi!
Jasin: Mahire! Gdje ćeš?
Nazad kod Mamafih i Barut Nedždet: Turgut pita Nedždeta da li će se onda vjenčati. Čestita mu. Turgut govori Nedždetu da ga je iznenadio, kao da ga je tek upoznao, na šta Nedždet odgovara da je vrijeme laži. Pita Nedždeta ko je sretnica, da li je poznaje. Nedždet govori da je Mahirova bivša vjerenica, Ajten, i da je možda poznaje... Turgut odgovara da je ne poznaje, odakle bi je mogao poznavati? Nedždet, očito izbačen iz takta, namjerno poreza Turguta po licu. Turgut ga pita šta to, dovraga, radi, Nedždet mu govori da se smiri, da ga nije namjerno povrijedio, samo se na momenat dekoncentrisao. Turgut zna da Nedždet nije došao da ga obavijesti da se ženi sa Ajten i pita ga šta želi. Nedždet govori da je došao da donese Turgutu dobre vijesti koje Mahir zna određeno vrijeme... Izašao je, Daljan je izašao... Nedždet pita Turguta hoće li prestati? Ili ima druge namjere? Mahir će doći za njim i Nedždet je neka vrsta prijetnje Turgutu da bi mogao učiniti nešto.
Mahir, Jasin i Feride u čajdžinici:
Mahir: Ovaj dokaz je tačno u tom sefu. Moramo doći do njega prije Turguta.
Jasin: Tačno tako. Gospođa Sera je veoma pametna. Stavila je sef na majčino ime.
Mahir: Moramo doći do tog sefa. Nemamo drugog izbora.
Feride: Žao mi je, gospodo, ali postoje određeni zahtjevi.
Mahir: Ah, evo je, počinje... A koji su to uslovi, gospođo Hakime?
Feride: Kao prvo, ne možemo učiniti ništa što je nezakonito.
Mahir: Naravno, banka će nam dati sef koji želimo iako to nije u skladu za zakonom, tako? Samo ako budemo preklinjali čovjeka. Šta mislite o tome, gospođo Hakime?
Feride: Bavimo se prljavim poslom i moramo da se nosimo sa time. Zbog toga to moramo odraditi na zakonit način.
Mahir: Da li su smrt moje majke i Baharina smrt bile «zakonite»?
Feride: Naravno da ne, naravno da ne! Molim vas, ne radite to. Vi najbolje znate koliko me je to šokiralo.
Jasin: Eh, dobro. Gospođo Hakime, moramo da dokažemo Mahirove tvrdnje. U redu, slažem se sa vama da to moramo odraditi na zakonit način, ali kako da dođemo do sefa u banci na zakonit način? Nemam ideju.
Feride: Smislit ćemo nešto. Bilo kako, već znaš da ako dođemo do tog dugmeta, sud će to prihvatiti kao validan dokaz. Gledaj, hajde da prvo saznamo gdje je dugme. Onda nek' se advokat Erdal javi u sud u vaše ime i neka kaže da postoji dokaz koji je skrivan od suda. Onda ćemo mi doći do dugmeta na zakonit način.
Mahir: Ali, i dalje treba da otvorimo taj sef da saznamo šta se nalazi u njemu i da li je dugme u njemu ili nije, zar ne?
Feride: Čini se tako.
Mahir: U redu, onda, gospođo Hakime. Neću vam se miješati. Jasin i ja ćemo pronaći način da otvorimo taj sef.
Feride: Na šta tačno mislite? Imam pravo da znam, zar ne?
Mahir: Čim saznamo, obavijestit ćemo vas.
Feride: Gospodine Mahire, ne idete vi nigdje. Molim vas da sjednete. Pronaći ćemo način svi zajedno.
Mahir: Moram ići da vidim svoju sestru Ilknur. Upravo je izgubila bebu. Ne mogu je ostaviti samu. Moram da idem. Jasin će mi prenijeti sve što se vas dvoje dogovorite. Vidimo se.
Feride: Mahire... Gospodine Mahire! Ja... nisam znala. Veoma mi je žao. Nek' vam dragi Bog da strpljenja...
Mahir: Hvala.
Feride: Jeste li znali za to?
Jasin: Ne. Mahir krije svoju bol od onih koje voli, neće ništa da kaže. Ne znam da li će se osloboditi svog bijesa [...]
Safije je kraj Ilknurinog kreveta u bolnici. Ilknur je u bolovima i nestalo joj je seruma protiv bolova. Safije odlazi da potraži pomoć. U međuvremenu, Orhan koristi priliku da ode i vidi svoju sestru. Miluje sestrinu kosu i Ilknur se iznenađuje. Ona mu govori da je dobro što je došao, ali Orhan govori da nije došao niti će doći. Ona ga moli da to ne radi, da ih ne napušta, ali on je ljubi za rastanak i govori joj da su ona, njena majka, njena porodica sad u Božijoj milosti i odlazi. Songul dolazi da vidi Ilknur i zatiče je kako plače. Songul misli da je to od bolova, ali joj Ilknur govori da trči za njim i da ga zaustavi, Songul pita koga, Ilknur govori da ju je Orhan posjetio, da ide za njim i da ga vrati...
Songul i Orhan napolju:
Songul: Brate!!! Brate, znam da me čuješ! [...] Brate, gdje ćeš?! Šta ti se desilo, ko ti je to uradio?!
Orhan: Dobro sam.
Orhan pokušava da ode.
Songul: Mi nismo stranci. Zar da tako pobjegneš od nas? Nemoj da stojiš tako mirno, reci nešto! U redu, onda me saslušaj. Znaš li u kakvom je majka stanju otkako si pobjegao (misleći da je ona sve samo ne tužna)... uostalom, životi nam gore. Kako možeš da nam sipaš so na ranu? Imaš li imalo savjesti?
Orhan: Ne! Da bar nisam upucao čovjeka... Savjest, milost, ispravnost, itd. Sve su to Mahirove kvalitete, Songul! On je sve ono što ja nisam. Što budem dalje od vas, to ćete vi biti mirniji.
Songul: Brate, molim te, nemoj to da radiš! Ne idi! Preklinjem te, predaj se!
Orhan: Kažeš «brate»??? Napokon si se sjetila da imaš brata. Čak rođenog brata, od istog oca i iste majke.
Songul: Brate, zašto tako govoriš? Sestra Ilknur, brat Mahir.
Orhan: Ahhh, čuj šta kaže, izgovara njegovo ime! Taj Mahir vam je svima dragocjen. On ne kaže da sam ja njegov brat niti da smo odrasli zajedno... Jedino što je radio je da me je špijunirao! I on će se, također, odmetnuti! *Prisjećanje: Situacija kad je Songul otišla da kaže Mahiru da je ona ta koja je prijavila Orhana policiji.*
Orhan: Hajde, maca ti je pojela jezik? Ne možeš da kažeš ništa ružno o Mahiru? To je jedini razlog zašto više nismo zajedno.
Orhan odlazi.
Feride odlazi sama u banku.
Feride: Dobar dan. Ja sam sutkinja Feride Sadoglu. Željela bih da otvorim sef. Kome treba da se obratim za to?
Zaposlenik: Dobrodošli! Odvest ću vas do direktora u sjedište banke.
Feride: Željela bih da otvorim sef.
Bankar: Započet ću postupak. Ustvari, da ne biste čekali, otići ću da uzmem registar. (Feride pokušava da vidi šta čovjek piše ne bi li saznala neku korisnu informaciju.)
Feride: Koji će biti broj mog sefa?
Bankar: 117. Molim vas, potpišite ovdje. Hvala vam. Sad ću vam donijeti sef.
Feride: Da li neko drugi može uzeti ono što je u sefu?
Bankar: To nije moguće jer je sve zaštićeno ključem. Niko se ne može ni približiti sefu. Sefovi se nalaze u posebnoj prostoriji. Iz sigurnosnih razloga, banka vam daje ključ lično u ruke i postoji samo jedan primjerak ključa, a to je ovaj koji ćete sada dobiti. Samo se s njim može otvoriti sef. Upravo tako. Ovdje možete ostaviti svoje stvari za koje želite da su na sigurnom. Kad završite, pozovite me da zaključam vaš sef.
Feride: Ah, znači, ključ ostaje kod vas?
Bankar: Da, ne možete ga sami otvoriti.
Feride: U redu. Šta se desi ako vi niste ovdje?
On joj govori da srijedom nije u banci i da ako dođe tada da će joj njegov pomoćnik otvoriti sef. Govori joj da će je ostaviti samu da završi stavljanje stvari u sef i da će je sačekati vani. Ona mu se zahvaljuje. Ona je očito razočarana i shvata da će morati da dođe do sefa na nezakonit način (samo naprijed, Feride!)
Turgut i Sera u njihovoj kući:
Sera: Dobrodošao, dragi. Ahh, šta ti se desilo s licem?
Turgut: Samo ti se čini, draga. Ništa bitno, brijač je bio malo odsutan dok me je brijao.
Sera: Ah, ne mogu da vjerujem! Kakav smotanko! Molim te da više ne ideš kod tog brijača, Turgut moj. Pogledaj, povrijedio te je.
Turgut: Ne mislim sad o brijaču, imam prečih stvari koje me brinu, draga.
Sera: Šta se desilo, dragi moj?
Turgut: U posljednja tri dana, neko je provalio u moju kancelariju u sudnici i pomiješao sve dosjee koji su bili na mom stolu. Samo danas mi je Nihat donijela pet slučajeva krađe. U nekima su ljudi teže povrijeđeni, drugi su rezultirali smrću. Kad bih rekao da me ne plaši kako se stvari odvijaju, slagao bih. To je sve zbog tog prokletog zakona o pomilovanju! Svi ti osuđenici su sad na ulici, slobodno se šetaju sa rukama dignutim u vazduh, slaveći svoju slobodu, draga!
Sera: A moj bivši muž je jedan od tih kriminalaca... Mnogo se bojim da bi mogao da me potraži, Turgut.
Turgut: Ah, draga moja! Ko bi smio da te dirne dok sam ja kraj tebe? Neću dopustiti da ti dlaka zafali s glave, jel' znaš to?
Sera: Znači, zaštitit ćeš me, zar ne?
Turgut: Naravno da hoću. Kakvo ti je to pitanje? Tebe, Ipek, čak i tvoju majku... Vi ste mi najbitniji.
Sera: Sad mi je lakše.
Turgut: Ali, meni nije, ljubavi.
Sera: Šta se desilo, Turgut, ima još nešto što nije u redu?
Turgut: Jasno sam objasnio tvojoj majci da nikome ne otvara vrata. Napolju su kriminalci koji se mogu uvući u kuću.
Sera: U redu, upozorit ću majku.
Turgut: Usput, gdje su tvoje stvari?
Sera: Kod kuće...
Turgut: Je li to moguće? Može li neko skrivati zlatninu u kući cijelo vrijeme? Zar ne vidiš? Sva sreća pa sam te pitao. Mislio sam da si je stavila u neki sef. Zar stvarno nemaš sef?
Sera: Ne... Nemam sef. Euhh... Odoh da pojedem nešto. Hoćeš li i ti da jedeš?
Turgut: Sutra prvo sto ću da uradim, otići ću u banku i otvoriti ti sef.
Sera: U redu, u redu, popričat ćemo o tome i dogovoriti se.
Turgut: Jesi li dobro? Šta nije u redu? Izgledaš bolesno.
Sera: Ne, sve je u redu. Dobro sam.
Safije i Mahir u bolnici: Mahir je došao da vidi kako su Songul, Safije i Ilknur.
Mahir: Majko, kako je? (pita za Ilknur)
Safije: Spava. Pustimo je da se malo odmori. Sine moj, dođi. Hajde da sjednemo. Danas je Orhan došao čim si ti otišao.
Mahir: Gdje je taj besramni momak?
Safije: Ja ga nisam vidjela. Da jesam, ne bi mi izašao iz zagrljaja. Došao je da posjeti Ilknur i kad je kretao, Songul ga je zadržala.
Mahir: Šta je radio? Šta ti je rekao?
Songul: Ništa. Potrčala sam za njim i rekla mu da ne bježi od nas, a on se naljutio na mene. Čekalo ga je neko auto, ušao je u njega i otišao.
Safije: Ismet je otišao za njim. Pratio ga je, ali nije ga našao.
Mahir: Idem da vidim Ismeta, majko.
Safije: Bio je sav u posjekotinama i modricama... Govorio je kao da ima nešto na umu. Molim te, nađi ga, Mahire! Vrati ga ovamo. Ne dozvoli mi da proživljavam djetetovu bol.
U javnoj kući: Orhan i Nilaj se vraćaju. Jedan on Jilanovih pomoćnika je razgovarao sa Surejinim pomoćnikom i govori Nilaj da joj Jilan šalje pozdrave i da je poslao poklon za nju. Rekao je da će uskoro doći da je vidi.
Jaldžinova žena i Mahir nalijeću jedno na drugo. Ona ga pita za Ilknur i govori da je čula da je Ilknur izgubila bebu. Mahir potvrđuje. Pita ga da li je Safije u bolnici, govori da će ići da ih vidi. Mahir govori da jeste, ona mu zahvaljuje i odlazi.
Mahir ide da vidi Ismeta:
Mahir: Zdravo, Ismete, nek' ti je lak posao...
Ismet: Zdravo, brate Mahire!
Mahir: Jesi li vidio Orhana?
Ismet: Mhmm... Nije rekao ništa vrijedno pažnje niti istinu. Otišao je u autu.
Mahir: Kojem autu? Je li bio neko s njim?
Ismet: Bila je neka žena kraj njega. Znate onu gospođu Sureju... Jedna od njenih djevojaka.
Mahir je otišao u javnu kuću gospođe Sureje. Surejin pomoćnik je na trijemu, čuva mjesto. Mahir govori da je došao da se raspita o nekome, Orhanu, i da je vidio jednu od njihovih djevojaka sa njim. Čuvar mu govori da je unutra neki čovjek i da ne zna kako se zove, ali da mu Sureja može reći ko je on. Pušta Mahira da uđe.
Mahir: Ko je Sureja?
Djevojka: Pretpostavljam da sam to ja.
Mahir: Došao sam da vidim Sureju.
Djevojka: To znači da se neću ja pobrinuti za vas, je li to hoćete da kažete?
Mahir: Ove oči su zapečaćene. One ne vide nijednu ženu, ne samo vas.
Djevojka: O, majko moja! (začuđeno)
Sureja dolazi.
Sureja: Ko me je tražio?
Mahir: Tražim Orhana.
Sureja: On nije ovdje. Odveli su ga danas.
Mahir: Ko ga je odveo?
Sureja: Šta ćete uraditi?
Mahir: Ja sam njegov brat, zbog tog ga tražim.
Sureja: Izgleda da je pretučen. Moje su ga djevojke pronašle na ulici. Doveli smo ga, njegovali i zaliječili njegove rane i onda je on otišao. Ali, ako se ikad vrati, reći ću mu da ga je njegov brat tražio.
Mahir: U redu, nek' bude tako.
Dok je odlazio, Nilaj se diže i govori mu:
Nijal: Idi pitaj Jilana.
Mahir odlazi u kazino gdje Jilan igra karti.
Mahir: Gdje je Orhan???
Jilan ga ignoriše i pita druge igrače ko je na redu...
Mahir: Gdje je Orhan?! Gdje mi je brat?!
Jilan grickajući nešto: I, šta ćeš uraditi? Skršit ćeš pare na njega?
I onda ga je Mahir udario u glavu!!!
Mahir: Gdje mi je brat?!?!?! Jilan uperuje pištolj u Mahira!
Jilan: Mičite ovog momka odavde!
Mahir: Puštajte me, psi jedni! Gdje mi je brat, bolan?!
A Jilan laje kao pas.
Songul i Nazif:
Nazif: Tetkice, kad će moja mama doći kući?
Songul: Ako doktor dozvoli, sutra ujutru!
Nazif: Ahhh!!! Brate komesare!
Jasin: Oh, lave moj! Mnogo si porastao otkako sam te posljednji put vidio! Jedva da te mogu podignuti! Stvarno!
Nazif: Porastao sam, zar ne? Pogledaj kako sam postao jak! (i pokazuje mu svoje male mišiće, tako slatko ;) )
Jasin: Oooh, ma, jak si kao stijena! Kao stijena!
Songul: Jasin? Šta radiš ovdje?
Jasin: Mahir mi je rekao šta se desilo. Zabrinuo sam se. Jesi li dobro?
Songul: Teško mi je, Jasin... moja sestra ne zaslužuje ništa od ovoga.
Nazif: Tetkice, možeš li mi otvoriti vrata? Moram da piškim.
Jilan Berdan ponovo laje kao pas i Mahir postaje ljući nego ikad! Mahir galami na Jilana i pita ga gdje mu je brat. Onda obara sto i hvata Jilana za vrat. Govori mu da ga njegovi ljudi čekaju vani (misleći da niko neće doći) i da mu je bolje da progovori. Jilan govori da ne zna ko je Orhan. Mahir govori da je u redu, neka bude tako, ali da ako sazna da je drugačije (istinu) da će mu platiti za to.
Nazad kod Songul i Jasina.
On joj govori da bi volio da može nešto da uradi s obzirom da mrzi da vidi tugu u njenim očima. Ona mu govori da je samo to što je došao da je vidi i da je pita kako je dovoljno za nju. On govori da odlazi i pita Songul je li u bolnici. Songul govori da nije, da je davno otišao iz bolnice. Govori da nije više ni u obućarskoj radnji... govori da će otići kod Azmi i Ismeta da vidi šta ima novo i da će, ako se vrati kući, reći Songul da mu kaže da ga čeka u čajdžinici. Ona ga pita zašto to, šta se dešava, ali Jasin ne odgovara. Ona to shvata i govori mu da ga neće zapitkivati, ali ga tjera da joj obeća da će biti pažljiv. On joj to obećava i govori joj da će otići onda kad se ona vrati unutra.
Orhan i Jilan.
Orhan je pričao sa Jilanovim ljudima o poslu kad je Jilan žurno ušao i dao Orhanu na znanje da ga Mahir traži.
Jilan: Tvoj brat te traži posvuda! Zar ćeš se predati bratu? Povlačiš li se ili ostaješ sa nama? Čak ni zbog tvog brata, čak ni da je sami sultan, nećeš se moći povući.
Orhan: On nije moj brat. Ja nemam porodicu. Odsad, gdje god da si ti, ja ću biti tu, brate Jilan.
Jilan: Dobro, onda se pobrini da te ne nađe dok si kod Sureje. Tvoj brat je manijak, spreman je na sve.
Onda mu Jilan zadaje zadatak koji treba da obavi kad se vrati u javnu kuću kod Sureje, a to je da se pretvara da je Nilajin vozač i da štiti djevojke tamo, ali Orhan to ne želi. On ne voli da radi sa djevojkama i želi da umjesto toga radi sa Jilanom, ali mu Jilan govori da mora da uradi šta god mu on naredi. Njegova kuća je sad kod Sureje, ali da se potrudi da se ne petlja sa djevojkama i smiju se.
Jasin i Feride u čajdžinici.
Feride: Jeste li mu rekli da se nalazimo ovdje?
Jasin: Ne baš... Otišao sam u njegovu kuću i poručio mu to preko njegovih roditelja, nadajući se da će ići do kuće.
Feride: Dobro. Onda, da počnemo? Veoma je kasno, hajde da ne gubimo više vrijeme. Danas sam išla do banke. Možemo doći do sefa gospođe Sera preko nekoga drugoga.
Mahir dolazi.
Mahir: Bio sam spriječen, žao mi je.
Feride: Bez brige. Kako je Ilknur? Je li dobro?
Mahir: Nadam se da će biti dobro.
Jasin: Mahire, danas je gospođa Feride saznala da Sera ima sef u banci.
Mahir: Jeste li išta saznali?
Feride: Sve što mogu da kažem je da nam se posao zakomplikovao. Danas sam otišla da otvorim sebi sef. Jedini problem je što je sigurnost na visokom nivou. Također, ni sam ključ nije dovoljan jer kažu da ključ ostaje kod njih. Tako da hoću da kažem da, čak i ako dođemo do Serinog sefa, njegovo otvaranje je nemoguće.
Jasin: A šta je sa onim što vam je vaša majka dala? Sjećam se da je tamo bio neki ključ.
Mahir: Nemoguće. Šta god da se desi, Turgut ne smije da čuje za ovo. Ne smijemo rizikovati.
Jasin: Tako je, brate. Upravu si, ali još uvijek ne znamo koji joj je sef... Nemamo ključ i kad bi i otišli u banku, ne bismo znali koji sef da otvorimo.
Feride: Ustvari, postoji način... ali, moramo biti u banci najdalje do 10h.
Mahir: Zašto dotad?
Feride: Da bismo mogli ući u menadžerovu kancelariju i tamo možemo iz registra da saznamo broj Serinog sefa.
Orhan i Nilaj u javnoj kući.
Sureja pita Jilana zašto je Orhan iznerviran? Da li je to zbog Jilana? Čovjek govori da ne zna zašto ni koji je njegov problem. Sureja mu govori da uđe i da razgovara te sazna ko je taj Mahir.
Nilaj prati Orhana do njegove sobe. On je pita zašto je došla, a ona mu odgovara da je došla da mu zaliječi rane. Orhan to odbija i govori da je dobro. Nilaj mu se približava i dodiruje mu lice, a on je čvrsto uzima za ruku. Ponavlja joj da je dobro. Govori joj da uzme sa sobom šta je donijela i da ode. Govori Nilaj da ga se kloni.
Nazad kod Jasina, Mahira i Feride.
Mahir: Zar nismo već razgovarali danas? Sami ste rekli da nema načina da to uradimo. Zašto onda sada insistirate?
Feride: Zato što nemamo drugog izbora, Mahire! Imate li vi sef u banci? Ne. Ali, ja imam. Ja mogu otići tamo bez problema.
Mahir: Otići ću i ja sutra i otvoriti sebi sef! Šta bi se desilo da ste sačekali malo za ovo?
Feride: Nema govora da čekam čitavu sedmicu. Onda možemo da prepustimo Turgutu da dođe do sefa prije nas i pronađe dugme, zar ne?
Jasin: Gospođa Feride je upravu, Mahire.
Mahir: Bez obzira da li je upravu ili nije, to ne mijenja ništa! Još uvijek se o vama vodi istraga i još uvijek postoji opasnost da vam zabrane da se bavite svojom profesijom. Šta ako vas banka otkrije i da da vas uhapse? Šta bi se onda dogodilo, Feride? Ništa vas ne bi spasilo!
Feride: Svjesna sam da me se bojite, ali ništa se neće desiti. Vjerujte mi! Niko neće posumnjati u sutkinju koja ulazi u prostoriju sa šefovima, ali nije tako i u vašem slučaju! Ako odete tamo sami, privući ćete više pažnje. Ali, ako budete sa mnom, neće ništa reći. Vjerujte mi! Jesmo li se dogovorili?
Kemaletinova žena im donosi ćevape. Jasin traži za sebe malo soli i bibera. Feride traži ajran (slani napitak napravljen od jogurta razrijeđenog vodom uz dodatak soli) i pita da li ga još uvijek u ta doba prave na šta joj Kemaletinova žena odgovara da svakako to rade.
Feride: Eh, nalazimo li se sutra ispred banke?
Jasin: U redu, ja dolazim!
Mahir: Nemoj to raditi, Jasine. Već si dovoljno izložen opasnosti.
Jasin: Ne brini, brate, neće mi se ništa desiti.
Feride: Nalazimo li se?
Mahir: Da se niste usudili da zakasnite, gospođo Hakime. Kao što ste i rekli, u 10h30.
Feride: Nikad u životu nisam zakasnila, gospodine Mahire. Mislim da biste ipak trebali da povedete računa o sebi.
Feride je, također, zamolila Jasina da preskoče formalnosti.
U novinama je izašao članak da je fudbalski tim Fenerbahče šampion i da priprema slavlje (izvinjavamo se fanovima Galatasaraja LOL).
Feride je upravo odlazila kad su Sinan i njegova majka ušli da doručkuju sa gospođom Kerime i... njom. Sinan govori da ih je gospođa Kerime pozvala, ali da ona izgleda nije u toku. Feride govori da nije tako, da je obaviještena, ali da mora nešto nabrzinu da obavi vani i da se brzo vraća. Gospođa Sevim govori da način na koji drži svoju torbu i koliko joj se žuri govori da je zaboravila da oni dolaze danas, ali da je to u redu, da su mladi uvijek pomalo odsutni u mislima i da se treba naviknuti na to. Sinan joj govori da bi volio da je napomenuo Feride za ovo, ali da je sad gotovo i da može sačekati par sati. Feride govori da nema druge već da ostane još „malo“.
Mahir i Jasin čekaju Feride. Mahir govori da Feride nije mogla uraditi tako nešto. Jasin govori da nije mogla to da uraditi s obzirom da je ona bila ta koja je insistirala na tome i da je vjerovatno nešto spriječilo. Mahir govori da će im trebati mnogo sreće da ne bude uhvaćena. Jasin govori da, ukoliko bude bilo kakvih smetnji ili ispitivanja dok budu pokušavali da dođu do dokaza, trebaju odustati i vratiti se. Onda bi smislili drugi način da dođu do dokaza.
Oh, Boze, Kerime i Sevim pričaju o odlasku u kupovinu radi priprema za vjenčanje. (Poštedit ću vas njihovih gluposti). Feride se konačno izvinjava i odlazi u kupatilo, a odatle bježi u stilu Lare Kroft!
Turgut je izašao da jede sa Serinom mamom i kćerkom. Turgut govori da bi volio da Ipek ostane ovakva, uvijek kao dijete, uvijek sretna, ali da to nije moguće. Govori gospođi Emel da zaista voli Ipek, da je tretira kao svoju kćerku. Zbog toga razmišlja da joj da svoje prezime. Emel mu govori da je tako ispravan, zahvalan i čovjek za poštovanje (kako da ne)... ali, on joj govori da postoje smetnje između njih. Emel govori da joj može reći i da će ona uraditi sve što može da pomogne. On joj govori da Sera izgleda nešto krije od njega. Emel niječe i govori da ona ne misli tako. Ona govori da je mu Sera posvećena i da ne želi da ga uvrijedi. Turgut joj govori da prekine i da ona zna o čemu on govori. Turgut zna da Sera ima tajnu i da njena majka mora sigurno da zna za to. Govori da je to jako osjetljiva tema i da će se on razvesti od Sere ako mu ona ne kaže koja je tajna u pitanju.
Mahir govori da ona danas uopšte neće doći i da bi trebali da odu. Da su za danas završili. Jasin govori da je ona sigurno na putu, da kasni, jer je istinski željela da to urade! Mahir misli da je ona sigurno odustala. I, onda Feride dolazi! Izvinjava se što kasni. Mahir govori da je bitno samo to da je stigla. Jasin govori da menadžer banke samo što nije stigao. Govori im da idu, a da će on ostati da ih čeka u Feridinom autu.
U banci, Feride odlazi do menadžerovog pomoćnika. Govori mu da bi htjela da uđe u prostoriju sa sefovima. Čovjek je pita da li će Mahir ići sa njima. Feride se pretvara da je Mahir njen vjerenik. Čovjek im govori da ga prate do njegove kancelarije. Mahiru se ne sviđa Feridin potez (njegova reakcija je tako smiješna)... pomoćnik provjerava u zapisnik sefova, a Feride gleda iznad njega ne bi li ugledala ime Emel Ašik i broj sefa. Ugledala ga je! Broj 58! Govori Mahiru broj na putu do prostorije sa sefovima. Čovjek ih ostavlja same. Mahir otključava mjesto gdje je ključ od Emelinog sefa i pokušava da provali u njen sef. Feride mu govori da bude tiši dok provaljuje u sef, Mahir joj govori da umukne inače će ih otkriti. Feride ugleda siluetu i daje znak Mahiru da sve vrati na svoje mjesto i da se pretvara kao da se ništa nije desilo. Čovjek dolazi i pita ih jesu li ga zvali. Feride govori da nisu, da je sigurno u pitanju greška i da će uskoro završiti. Čovjek odlazi. Mahir uspijeva da provali u sef!
Feride: Odlični ste, Mahire!
Mahir: Nasreću, dugme je unutra! ... ali, oboje su ŠOKIRANI!
[preuzeto s engleskog – Hvala FB Karadayi for English Spekaers: Jane Darcy, Lauri i Nadine]
[prijevod na hrvatski za Karadayi FB stranicu: Mirna Strinić, Antifib Insan i Emily Monty]